slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "mihailovog".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
neosnovano tvrdi da su se srpski povesnici povodili za ' ' austrijskim istražiteljima ' ' te su događaje posle knez Mihailovog ubistva samo opisivali, ne i tumačili, te su time ' ' stavljali zločine u kontekst koji ih je opravdavao ' ' (51). Mnogo
(73) Anika ne može da oprosti Mihailu, ali ni sebi. Mihailovog trostrukog odbijanja, tragično je to što, doista, u svetu kakav znamo, uopšte, a ne samo u ' svetu ' ove pripovetke, ne
između muža i žene koji žive "u dubokoj i staroj mržnji koja je veća i jača i od njih i od njega" (34); Anika, naprotiv, pre Mihailovog odbijanja, živi sa svojom dozrevajućom lepotom u iskonskoj nevinosti sveta, sa mogućom ljubavlju koja je u svetu čeka
proslavu Male Gospojine da bi se tom prilikom približila sebi čistoj ili se podsetila na svoj život kakav je vodila pre Mihailovog trostrukog odbijanja njene ljubavi. Njeno prisustvo na proslavi takvog praznika ne bi, samo po sebi, moralo biti
ćudi "preseca se sa" nedokučivom igrom savesti "i utkiva se u nju. Zao slučaj i ženska ćud Anikina tiču se, u bitnom, i Mihailovog života. Isto tako, međutim, igra savesti odvija se i u Aniki, i određuje njen život. Kada čuje da Mihailo hoće da dođe do
. Kad Mihailo stigne, sve je gotovo. Tu su samo bačeni nož i česma koja glasno žubori, a javlja se u svim odsudnim časovima Mihailovog života (35; 42; 85).
da joj i presudi. Tajna Laletovog prava, koje osećamo da on ima, delimično i po tome što i Anika oseća to, odsudnija je i od Mihailovog pozvanja, koje Anika, vidimo, takođe priznaje. Mržnja oduzima pravo da se sudi i presuđuje. Gde je toliko mržnje, među
rat ostavlja u dušama i životima svih likova u romanu.Osnova ovog, u biti, romana-hronike nije ni opravdanje ni osuda Mihailovog postupka već samo namera da se na jedan reportažni način opiše ratni pakao, društveno istorijska previranja i intimni
Hans Štokhauzen. Da, Štokhauzen. Baš kao onaj.. da, baš taj Adalbert Hans Štokhauzen je bio sin slikara Štokhauzena, Mihailovog druga sa studija u Minhenu.
1077. g dobio kraljevske znake od pape Grgura VII. Barska arhiepiskopija osnovana je upravo na zahtjev Mihailovog sina kralja Bodina Vojislavljevića. Njegovi lični, dinastički i državni interesi tako su se poklopili sa interesima
u ratu protiv Austrije 1866, propuštena je, između ostalog, i zbog ruskog odvraćanja od takve akcije. U razgovoru Mihailovog izaslanika Jovana Marinovića sa ruskim ambasadorom u Beču, grofom Štakelbergom sredinom 1866. godine, Srbija je
. Nosioci nove vlasti u Srbiji im to nikako nisu mogli oprostiti. Stoga je posle Vučićeve bune, septembra 1842. godine i Mihailovog prelaska u Austriju, započelo razračunavanje sa političkim protivnicima i sa onima za koje se slutilo da bi to mogli
bilo tramvajem, autobusom, taksijem ili fijakerom, koji su tu u neposrednoj blizini imali svoje stanice: ispred Knez Mihailovog spomenika i ispred bifea« Milanović »u palati "Riunione ".
sledi: Mihailovog konaka. Za sada je izloženo 47 slika: 24, u okviru srpskog slikarstva, i 23 slike starih evropskih majstora. Prilikom
ratovanja na vojnoj granici, srpski narod toga kraja je posmatrao i shvatao svoj položaj u svetu i u Austriji. U vreme Mihailovog detinjstva u Idvoru su se u dugim zimskim večerima održavala tradicionalna seoska posela. Na njima se pored kazivanja