nisu podrazumevali bolnicu, doktore i sve ono što mi danas imamo da li je Milevina majka Marija imala težak porođaj ili je Svevišnji obeležio ovo
, a on neodgovoran i površan u svim svojim znanjima, neodlučan, pa ga je Milevina upornost i odgovornost prema radu terala na rad Imali su u početku
previše stara za njega, što nije Jevrejka, i što ima fizičku manu Milevine i Albertove Možemo porediti i sabrati i šta dobijamo???
1919. god.). Svih tih godina naučnicima uopšte nije bila poznata Milevina uloga u muževljevom radu, ali sam Ajnštajn je, mada na indirektan način
u Srbiju. Stojanović smatra da to ne bi bilo dobro, budući da je Milevina poslednja želja bila da bude sahranjena u tom gradu gde će biti pokopano
strijepi od odlaska u grad. Iznošena i dotrajala garderoba izmami suzu Milevinu da nik ne vidi. Bože kakvi su to ljudi što ostave ili ne žele djecu? Nikad
Jablanko se teškim koracima vukao za Milošem. Nije skidao pogleda sa Milevine raspuštene kose. Iako je bila noć crnila se kao najcrnja noć.
i plakao. Kroz suze je netremice gledao čas u Milevu, čas u Miloša. Milevina odjeća bila je sva u ritama. Njena ruka visila je sa ležaja. Blijedo
mlađi bolovao od teške psihičke bolesti. Od iste bolesti je bolovala i Milevina rođena sestra. Edvard je umro 1965. godine u psihijatrijskoj bolnici.
iživljavanja. Jablanko zastade. Klecnuše koljena. Kraj njega se Milevina sjena hrabro zaputi prema sklupčanoj masi u klinču. Nije se dala smesti
se gost iz Zagreba Miljenko Đuran istakao u ulozi profesora Vebera. Kao Milevinu bolesnu sestru Zorku čuli smo sugestivnu Jelenu Končar koja je imala i
teške prošlosti. Osjetio je hrabrost. Zakoračio u prodavnicu. Milevina ruka bila je topla. Smirena. Ulijevala je dodatnu hrabrost. Sigurnost
matematičke proračune i naučne instrukcije koje je slala Albertu. Milevina pokornost prema Ajnštajnu ne može se razumeti bez poznavanja vremena
počinju problemi u braku. 1913. Albert radi kao profesor u Pragu, a Milevina majka krsti decu u Novom Sadu u SPC. 1914. u Berlinu Mileva postaje član
bili i njegovi roditelji. "Herman i Paulina Ajnštajn neće priznati Milevinu i Ajnštajnovu decu za svoje unuke. Neće ih ni jedan jedini put posetiti,