na jezik linija kod ovog autora nikad nije mimetičko preslikavanje, već lična impresija. Svaki
unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta, a ne samo mimetičko ogledalo stvarnosti. U taj realizam uključila
ponovo je najavljivana smrt slikarstva. Ako je mimetičko prikazivanje suštinski element slikarstva,
i semiotike. Strukturalizam zanemaruje mimetičko , a kada se govori o realnom, imaju se u vidu
i neoavangardnoj poeziji slika prerasta to mimetičko ili preneseno značenje i postaje njen govor,
unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta, a ne samo mimetičko ogledalo stvarnosti. U taj realizam uključila
efekat stilizacije, nameštanja reči, jači od mimetičko empatičkog doživljaja. Analogno tome, i
mimesisa. Ali ni u ovom slučaju opozicija mimetičko / nemimetičko nema smisla, posebno ne kao neka