još više što u njegovom štabu i okolo njega nije bilo nikakvijeh grofova ni knjaževa kao u prvim espedicijama, koji bi igrali kakvu važnu ulogu i zorili se nad drugijem prostijem oficirima kao što to obično biva. Skobeljev na protiv, i pred bojem i u vrijeme boja, vojnički trud je dijelio jednako, na sve oficire, u njega nije bilo ni plemića ni plebeja . mnogijem ratovima. Ostali suradnici Skobeljeva koji su se u štabu nalazili nijesu bili ljudi iz višega staleža koji su po protekciji k njemu došli nego sve neumorni rabotnici, koji su se i danju i noću trudili, blagodareći čemu je Ahal - tekinska ekspedicija i svršila u produženju godine dana. Oridinarci u Skobeljeva takođe nisu mnogo počivali, jer u vrijeme bojeva on ih je šiljao na najstrašnija mjesta, a kad nije bilo boja, onda su oni izvršavali druge funkcije, kao i drugi oficiri
i ne mećem u račun udat đevojke, a u 24 ure ne može nas dopanut tri 3 barjela vode, ako bi ko rekao da može više i za 2 davamo. Veliki ubao, prodan je od svega sela nazad 50 godina, za potrebu seosku, za tali jera 40 i to 4 kućama, dvije iz gornjega, a dvije iz donjega kraja. Moj pok. otac, pođe da gradi ovu vodu, poslije njekoliko godina koja sad Knez što ište u Cara dvije iljade fior ( ina ). ondaj ne dopade se mnogijem da im se ne presiječe njihovi bunari i tako donjekrajni ( ) onijem svoijem povrtiše, a gornjekrajni ( ) ne sćeše. Sad ko će složit svih da se voda gradi a sad ja ostah i bez vode, i bez novca: a to nekome stoji u račun dobro, zašto u njihove bunare ide ona voda, a on stoji zavaljen. Neka seljani svi puste svoje bunare u komun, kad su u komun građeni, pak neka se voda dijeli na čeljad, a ne na marvu i ja ću s mojim rođacima moju vodu
s pratiocima od lazareta preko turske zemlje ). S južne strane ovaj komad zove se Sutorina ( i upravo uzevši nije širi od jednoga sahata ), a onaj sa sjeverne Klek. ] mnogijem su mjestima preko kamenitijeh strana podzidane me đe sve jedna iznad druge, pa odozgo nanesena zemlja, te posađeni vinogradi ili drugo što. Ograde su najviše od kamena, bez kreča i zemlje, koje se onuda, kao i u Crnoj Gori zovu međa. Boka je zemlja zdrava, kako god Hercegovina; i kao primorje vrlo je župna: u njoj rastu limuni, naranče, šipci ( Cranatapfel ), smokve i masline, kao kod nas šljive i jabuke. Snijeg se samo može vidjeti po Lovćenu i po drugijem visokijem planinama ,
Koristiti se naftom, znali su još u stara vremena, jer nedavno nađen je blizu jednog naftnog izvora kamen s arapskim natpisom, koji je glasio ovako: "Naftu iz ovog izvora niko ne smije uzimat osim sina Muhamednura ". Gvozdenović je koristio svaki slobodan trenutak da što više vidi i dozna. Evo i za to primjera:" Za vrijeme mojega prebivanja u Baku, ja sam se jedan dan poslije podne opravio na kolima, da vidim, kao što su mi savjetovali, "vječne ognjeve ", koji neprestano gore na mnogijem mjestima Apšeronskoga poluostrva. Ovi vječni ognjevi, ili gorući gas, kojim diše Apšeronski poluostrv, bio je uzrokom što su se ovdje naselili ognjepoklonici i sazidali sebi hramove, koji se i danas u cjelosti nalaze, a ognjepoklonika Gvebra sada ima vrlo malo. Najznamenitiji hram ili svetilište ognjepoklonika, nalazi se od Baku 26 vrsta i naziva se Ateš - hag, đe gori vječni oganj. Putujući danju vi ne vidite plamen nego, na svakoju stranu, na različitim distancijama ,
danju i noću nastavlja. Tek 28. decembra, kada je sasvim mrklo i bilo vrlo tamno, "jer mjeseca ne bijaše, iznenada, na jedan put nagrne na naše tranšeje, i malo i veliko, koje se u Geok - Tepe nalazilo ", kaže Gvozdenović. On dalje nastavlja, pa kaže:" Budući da ih je bio veliki broj, oni nijesu, razumije se, svi mogli imati noževe, sablje i koplja, zbog čega su starci, žene i đeca oružani: sjekirama, kukama, motikama, lopatama i mnogijem drugijem rabotničkijem istrumenitima. I nožići i britve, i polovine nožica, bile su privezane na drugačijem držalima i s njima su išli u boj. Nije šala, kad se jedan narod riješi umrijeti na svoje rođeno ognjište i prolijevati pošljednju kaplju krvi za otadžbinu i vjeru Narodni rat, meni se čini, grozniji je i strašniji nego ma koja regularna i stajaća izučena vojska, koja je snabdjevena ma kakvim oružjem .
. Pade Malić s vranca debeloga, Novica mu sablju ugrabio i s njom mu je glavu otkinuo. Krajičnici, sokolovi sivi, u ostale juriš učiniše, tu pedeset glavah posjekoše; osamdeset ostalih Turakah u rijeku Zetu poskakaše. U to stasa ćenar i krajina, stasa, pobro, hiljada momakah od plemena bjelopavlićkoga, dotrčaše braći u pomoći; al ' zafajdu, dragi pobratime, jere Turci bjehu izmaknuli i u Spuž se tvrdi zatvorili; a oni se natrag povratiše, iskićeni turskijem glavama i s mnogijem turskijem oružjem. Tu se potoč sasta i vojnici, iz tri puta šemluk učiniše, pa pogipšu braću ukopaše. Glave turske nose na Cetinje te Cetinje s njima iskitiše. Al ' vitezi dare zadobiše za njihovu hrabrost i junaštvo: zadobiše od srme medalje, to je dika u svijet vojnika - nek ih nose, neka se ponose, jer su oni krilo od krajine, od krajine krvlju oblivene
bi? Kad mogu Hrvati, zašto ne mogu i Srbi? Ne dobiše li Hrvati u Kotoru općinu pomoću autonomaša? Dok su autonomaši s nama, tada su kivni dušmani naroda slavenskoga, a kad su s Hrvatima o tome se više ne govori. Eto uđoše u općinu Kotorsku, te iz ljubavi prama tom slavenstvu otrgoše ćirilicu, a talijanski jezik na svoj lineji prihvatiše. Ma nije li im bolje da se pošteno sakriju nego da tako sramotno blebeću i da se razmeću slavenstvom, kojemu su oni isti kivni dušmani, kad mu u mnogijem prilikama o glavi rade. U našemu oku nazoru dlaku, a u svome ne vide gredu. Ako se mi družimo sa autonomašima pravo imamo. Oni nam ne vele da nas Srba nema, ne otimlju jezik i običaje, ne kuju nam sjekire, ne napadaju vjeru, ne denunciraju nas, ne nazivlju nas nedostojnijem imenima. A to sve smo dočekali od najbliže nam braće Hrvata, tijeh Slavena koristi radi a ne uvjerenja .
fanatizam skopčan sa umišljenijem hrvatstvom, a drugo je poštenje . mnogijem prilikama i pokazao, a i danas pokazuje. S toga je on ljubljen ne samo od svijeh pravoslavnijeh u Boki nego i od mnogo katolika, pa i od Hrvata samijeh. Ali on je fanatik kod dopisnika zato što je Srbin, fanatik jer ulazi u katoličke crkve, kao ono o sprovodu pok. Generala, fanatik jer dijeli milostinju mnogijem katolicima, fanatik jer uvijek osuđuje vjersku žalosnu borbu između katolika i pravoslavnijeh u Kotoru, fanatik jer propovijeda u svakoj prilici svome stadu :
. mnogijem katolicima, fanatik jer uvijek osuđuje vjersku žalosnu borbu između katolika i pravoslavnijeh u Kotoru, fanatik jer propovijeda u svakoj prilici svome stadu: Ljubite svoju vjeru, poštujte tuđu. Fanatik jer brani prava crkve svoje, gdje su mu ove u opasnosti. Nu gosp. Petranović prevršio je mjeru svoga fanatizma kad je iza smrti biskupa Forlanija zasio na presjedništvo Dobrotvornog zavoda. Od toga ga ne obrani naše pero
svog vijeka, jer je svaki tu našao novog života duši i naslade tijelu. ( 12 ) mnogijem zlatotkanijem odeždama između kojijeh nahode se i dva svilena arhijerejska okruta vladike Savatije i Stefana Ljubibratića evangelijama od velike vrijednosti i drugijem skupijem i rijetkijem crkvenijem utvarama. Tu se između ostaloga hrani i ruka carice Elene, žene Dušanove, koju su kaluđeri donijeli sobom iz Tvrdoša, te koju je okovao u srebro god. 1759. kaluđer savinski Sofronije Vidaković. Osobitog spomena zaslužuju krst sv. Save, o kome je, između ostalijeh ,
vladu srbije i besprijekorno izvrsavali naradjenja njihova udarajuci na sulejmana ugljanina i na sve sto je bosnjacima od vitalnog znacaja uspjeli ste vi i ta neka vijerska lica da sve zamajete i da narod obmanete sada hocete saradnju sa turcima pa koje uspostavio tu saradnju vi ili sulejman ugljanin dolaskom na mjesto minisrra on je uspostavio saradnju i doveo turke u sandzak i pester kao i njegova incijativa za avio drum u ladjevcima kojojste se vi jadno pod smijali i mnogijem drugijem navescu samo jos ovu da se ulice sandzaka promijene u nazive sandzacki mudraca i tome ste vi smijuci sale zbijali al hvala uzvisenom gospodaru pa postoje arhive kao i o ovom u srpskom blicu pa se moze sve cinjenicno dokazat, da taj sulejman ugljanin za kojeg ste vi kazivali da ide na robiju obmanjujuci narod on vam je bio trn u oku jel ako nijeste porusili njega nijeste mogli dobiti prelaznu ocenu samo kako su bez pametni vasi trikovi, jesul nekoja vijerska lica ili mozda
narodni hirurzi opijali su ranjenike rakijom da "tako opijeni oni ništa za sebe ne znaju i po njihovim ranama traže zrno, vrše svakojake operacije i da im ne daju od sebe nikakva znanja bola" . mnogijem Srbima i Turcima koji su bili oko njega. I tako izginu svi Resavci, kojijeh je, kao što se onda govorilo bilo oko 3.000 ... ". Posle bitke uočeno je da su "bljuvali krv" mnogi preživeli Srbi i Turci koji su ostali na bojnom polju. Od glava poginulih srpskih junaka Turci su sazidali Ćele-kulu u Nišu .
riječima i laskavom ponašanju nego oni na sjeveroistoku. U Srbiji se drže kao učitivi i laskavi stanovnici Hercegovine, u Srijemu i u Bačkoj Hrvaćani i Dalmatinci. Ali Bokelji u tome pogledu prevazilaze sve, a Crnogorci, i pored sve svoje surove prirodnosti, prevazilaze čak i ove. Oni ne samo što umiju urođenom rječitošću štogod lijepo kazati već se umiju preporučiti i dopasti se i time što neće da protivrječe, iako su u stvari drukčijeg mišljenja. Ja sam se razgovarao s mnogijem Crnogorcima iz raznijeh krajeva, osobito o preobražajima vladičinim, hvalio ih po svome pohođenju, i trudio se dokazati im da je nesumnjivo mnogo bolje da praviteljstvo vrši osvetu, nego da to svaki pojedinac čini; da je mnogo veća sramota štititi krivca nego ga predati praviteljstvu da ga ono kazni; da u cijelom svijetu nema nigdje ljudske zajednice gdje se ne plaća danak, i da se to čini na opštu korist i za zajedničke potrebe itd. i uvijek su me pažljivo i prijateljski
uprave, ni reda svjeckoga, iako se današnji arhijepiskop Vasilije stara zavesti među njima red i poredak državni "), a vladiku Savu prećutkuje, kao da ga u tom času i nema. Vasilijeva Istorija o Černoj Gori bila je Baleviću unekoliko i model, iako je njegovo opisanije" od vladičine Istorije daleko stvarnije i u podacima tačnije, što je već i po sebi razumljivo s obzirom na njegov zvanični karakter. Kao i Vasilije, Balević govori o netaknutoj slobodi "kamenite, bezvodne i mnogijema neprolaznijema gorama opkoljene "Crne Gore, koja opstoji" ima već 368 godina, tj. od propasti srpskoga carstva "; međutim, nisu izostali ni pokušaji da se ta sloboda ukine: "Turci su mnogo puta napadali na Crnu Goru sa namjerom da je pokore pod ovoju vlast, ali Bog toga nije dopuštio ". Balević na to dodaje, doduše, da Crnogorci jesu slobodni, ali da" Turci toga ne priznaju i drže ih za buntovnike ". Stvarniji je Balević od vladike Vasilija i u mnogo čemu drugome: u granice Crne
, i jasno naznačene forme društvenog ustrojstva. Vladika Petar I u tolikim svojim docnijim pismima i govorima Crnogorcima prosuće još mnogu gorku suzu moleći, preklinjući i zaklinjući svoj narod da napusti dotadašnje svoje i često upravo varvarske navike i da živi po tim novim uredbama "prosvješćenog" i civilizovanog društva. Otpori su dolazili sa mnogih strana, a ne samo iz narodnih "nizina ";" praviteljstvo i sud crnogorski jest drača u oči guvernaduru, vlasteli, a i mnogijem ", pisao je vladika 1807, na primer. Na trenutke se dobrom i uvelike već starom vladici činilo da je i postignuto ono što je on "srdcem i dušom želeo ", ne bi li se Crnogorci proslavili" pred svijetom "i svoju slobodu još više utvrdili." Molih Vas ", kazuje on Crnogorcima 1825. godine, "da kuluk i praviteljstvo postavite, na zakonah obštim soglasijem sočinjenih, da praviteljstvo narodom vlada i da narodna djela upravlja, a kuluk da zle ljudi fata i na sud dovodi, kako što se