racionalizma i filosofsko religioznog moralizma . Ono što je u Dositejevo vreme pokušalo da se
tle, protestantski etički minimalizam i moralizam , pod vidom prosvećenosti njegovog doba,
" u površnu racionalističku prosvećenost i moralizam utilitarističkog tipa, on je bežao ne samo od
Crkve, i kao takva nikada nije bila puki moralizam , već proročka propoved celovitog,
smislu opravdani više lični, nego partijski moralizam teško mogu imati odgovarajuću težinu u oporoj i
ideološkim principom i njemu pripadajućim moralizmom .
u kojima se meša sopstveni patetični moralizam sa dehumanizacijom i potonjom
, neprekidno isključuju i to uz jednu vrstu moralizma koji podrazumijeva sasvim nemoralno
svakako ne propovijeda nekakav a (nti) moralizam , niti moralni relativizam, niti zatvaranje
pravde činila se kao kukavičluk, moralizam i pravnička ludost. Onima koji su navikli na
libio moralnih pouka. Štaviše, (politički) moralizam je u jednoj na nož dočekanoj javnoj izjavi
probleme nove etike s njenim prevladavanjem " moralizma ", s njenom idejom sublimacije. S druge strane,
u čemu je nesavršenost morala dužnosti? zašto " moralizam " razdražuje? i 2) u čemu se sastoji princip
grešku, koju su u prošlosti, propovedajući moralizam , činili čak i hrišćani u teološkim krugovima i
reči "- time se oni bave. Međutim, takav moralizam je bolestan, protivprirodno i nepravoslavno