pomisliš: "Zato što nijesam Srbin" U tom grmu leži zec. Nama je, htjeli ne htjeli, isto porijeklo i jezik i negdje davno smo bili jedan narod. Ali biti Hrvat prvo znači mrzjeti brata svoga Srbina (kao u priči o Kainu i Avelju). Biti Hrvat znači doći među Srbe, vrijeđti ih, omalovažavati, po potrebi ubijati, progoniti, od njih otimati... To se
i potkupe narod da jednoga od njih dva stave za kralja, i dopade onoga što je srce izio. Brat njegov što je glavu izio od zavisti i kao najpametniji čoek na svijetu, počne mrzjeti na svoga brata kralja, te šta će kako li će da ga smakne s ovoga svijeta, naumi da ga ubije, i da on mjesto njega kraljuje, pa jednu večer kad mu brat zaspi ubije ga, pa ga
vjere, ali po njoj u naraštaju bezvjernu jesmo naj jači mrzjeti i klevetati oni, kojima srce nije još sito žuči i pravdanja. Al neka vas zato nije briga, jer je ljubav život, a mržnja je smrt. I vi ćete živjeti, rasti i množiti se, jer je
ste sa nekim toliko vremena gdje ste jedno drugom navika bratska postali, započinjete svađu prije ili kasnije baš kao što se i brat i sestra znaju katkad sporečkati i mrzjeti istinski. Pa nije čudo kada jedan poznati vaterpolista govoreći za novine zaljubljeno kaže o ženi ljepotici da mu je uživanje biti joj papučar. Smijemo se kladiti
takav kovertizam imamo i kod drage braće hrvata s tim da su se oni okitili i rimokatoličkim vijencem tako se sada stvara SRBIJANIZAM koji će po logici stvari isto tako mrzjeti sve što je srbsko zaista ste pretjerali ostali su vam još ameri: žuti, bijeli, crni i crveni njih ne dirate jer ih ne volite ili...?