su teška i nesigurna. I Ibraga se pribrao i seo. Ja došo da ovo šljiva, što je moje, smirim kaže aga muklim
Devojka sede. Sa nogu koje su joj visile sa stola jedna po jedna spadoše cipele na daščani pod, praćene muklim
pomakoše i tanke senke im se produžiše i prelomiše. Kupi ovo pa nosi napolje govorila je starica glasom muklim
stoji na vratima sobe i da me posmatra ali sam se plašila da otvorim oči. â Pogledaj me â naredi muklim
teško dišući tražila je reči koje joj nisu dolazile. - Da li sam vas uvredio, gospođice? upita pristav muklim
koga je virila samo ružičasta glavica obrasla retkom, paperjastom bebinjom kosom. Vrata se zatvoriše s muklim
posmatrao bistre talasiće. - Ova voda teče dalje, dalje u reku i dalje, u more, zar ne, gospodine? upitao je muklim
bez glasa, licem u rastresitu zemlju, grčevito skupljajući i opružajući prste. Udarac je bio propraćen muklim
je bila tu, usnula, s pesnicom uz lice. Majčice?, rekla bi Ana. U redu je, odgovorila bi majka glasom muklim
stajala nepomično na stolu, kao neki vidljiv dokaz za istinitost onoga što je starac govorio svojim muklim