kao ljuta zmija. mundiru Muslija (nebohod je naime bio student-stipendist tog velikog bioprehrambenog trusta, studirao je valjda nekakvu
štićen i od mnogih neprijatnosti sa gusarske strane. mundiru , opšivenom zlatnim insignijama, šepuri na komandnom mostu fregate, što pod punim jedrima plovi prema Karipskom moru
raziđe. Osim slugu i činovnika parobrodskih na obali stajahu još samo dva čoveka, - jedan u fesu i čakširama, drugi u mundiru i mamuzama. Onaj u fesu - Blagoje kazandžija - ceo dan nestrpljivo hodaše: svaki čas zapitkivaše koga poštogod;
za nastupanje. mundiru bio je sušta strogost i dostojanstvo, ali svakog časa bacio bi kradom poneki pogled prema vašarskim događanjima. Tu i
, pocijepanih hlača, izraženih vena, spuštene kose, bez pogleda, skamenjen, zakasnjeli život, izgubljen. Vojnik u mundiru prolazio je kroz čist i jasan prolaz koji se oslobodio iz straha njemu, nije se osvrtao nazad, ožiljak na licu, sudbina
kao po običaju prešao lagano iz svijeta snova u svoj svijet realnosti, grub i opor poput sina. Posmatrao je: Visoki crn u mundiru je pištao ljutito, gurao ljude u vozove, hramljao na jednu nogu, posmatrao požudno dame koje su prolazile, prateći ih
ta. mundiru On ide moru, izgnanstvu, miru. Ide u bajke rečne kut.
Ne brini, taj dan je prošao, od sutra sve normalno...:) mundiru i trorogi šešir, sledeći put probam tu varijantu Prijatno
zoo vrta i bila udata za vatrogasca. Sećam se da sam na studije u Beograd krenula u prepravljenom tečinom vatrogasnom mundiru .
u uspostavljanju i kontrolisanju veze sa ministrom vojske Dražom Mihajlovićem, svađao kao usijana srpska glava u mundiru vladu sa Entoni Idnom i Vinstonom Čerčilom i pokazivao otvoreno da vlada umesto inertnog i ostarelog profesora.
, čin vojvode dobio je 20.8. / 2.9.1914. godine. U toku duge i uspešne vojničke službe 45 godina je proveo u vojnom mundiru (računajući i vreme školovanja). Manje je poznato da se Stepa Stepanović bavio i pedagoškim radom, bio je nastavnik
se vreme kad je trebalo da ga pozovu. Poslednje dane provodio je u krčmi među seljacima, sedeći u svom oficirskom mundiru . Tako mu jednom reče dubok propovednički bas: "Miklavšo, zar se ne stidiš da ideš protiv naše slovenske braće? "
ili neki domar iz bogate kuće, koji je slobodno seo u vagon i vodi prijatan razgovor sa ovim važnim žandarmom u plavom mundiru i sa sabljom. Da... recimo... Niko ga ne prepoznaje. Žandar je kasnije postajao govorljiviji, još srdačniji. Najpre
ruke i nešto obećavali. U glavi je pomalo zujalo, bilo je tako toplo i tako prijatno zbog toga, što ovaj važni žandar, u mundiru i sa sabljom, steže ruku i govori kao sa sebi ravnim.
: Zbilja, čime ja zaslužujem da me služi drugi čovek, čovek isti kao i ja slika i prilika Božija? I on trči Atanasiju, i u mundiru i epoletama pada pred noge njegove, čelom udara u zemlju, plače i moli ga govoreći mu: Atanasije, ja sam tebe juče udario