ga za one koji su ga vredni. Za kraj jedan lep citat mi nekako nabasamo jedni na druge.
Nadamo se nekom lepom vidiku na Crno jezero sa visine. Ubrzo nabasamo na nama poznatu stenu. Drugar nam je pokazivao fotku. Na
knjigu. Onda krenemo kući. Kako prolazimo kroz šumu, često nabasamo na Peru drvoseču, pa ti tu udarimo u čitanje. Što taj Pera ima
novca, pa da vidimo u kom grmu leži zec. Možda tražeći zekana nabasamo na Nemejskog lava. Možda razumemo kako se formira javno
mantil koji nismo nosili godinama i kada na njega slučajno nabasamo u ormaru može nam se učiniti da u njemu još ima života,
se neki ratovi u nama. Godinama lutajući u bezcilje ponekad nabasamo na pravi put. Ma ne, ne znamo da li je pravi, ali ako te srce
i kad bude jasno vrijeme, neću vam ja moći kazati, ali možda nabasamo jedan uz drugog na ulici... jer one su krvotok pameti koja
sretnog detinjstva i mladosti... pa ponekad i ne očekujući nabasamo na nešto. Tako sam se pre nekoliko dana indirektno "očešao "
Sticajem okolnosti tih dana se pogodila i gej parada. Na nju nabasamo moja drugarica (koja živi u Danskoj) sa jednom od njene dve
, a i besomučno ih menjamo na izborima sve dok ne nabasamo na nekoga kome vredi overiti mandat, i sami smo dobrim delom
nas, većim od nas, što nas zove i spaja, ostaje. Mi nekako nabasamo jedni na druge i naše se sudbine pomešaju zauvek, čak i ako
da smo to na vreme uočili. Iako verovatnoća da slučajno nabasamo baš na ovakvo ustrojstvo slova iznosi dvadeset šest na kub
, muzika, sport, reality šou programi.... Tako, ponekad nabasamo i na vesti, bilo na TV-u, radiju ili novinama. OK, ne mislim