takav način izručili njegovim a bogme i našim neprijateljima . Najsom , sudijom Mejom i uglavnom iskonstruisanom optužnicom, zaista postao ono što su njegove pristalice verovale da je bio od početka iskreni patriota koji se bori za svoj narod. Sviđalo nam se to ili ne, kako vreme bude prolazilo, u nacionalnom sećanju će sve više ostajati ovaj haški Milošević, koji se bori protiv svetske sile i nepravde, a bledeti slika ciničnog balkanskog autokrate, tako da će sramota onih koji su ga izručili na Vidovdan, umesto da bledi, bivati sve veća i veća
o kojima piše, preneti uglavnom verodostojno. Ovo makar kada je reč o aktivnostima glavne tužiteljke u Srbiji; jer, njena se knjiga u posebnim odeljcima bavi i Kosovom, Hrvatskom, Ruandom. Iako su ga iz Beograda prozvali da se oglasi, Haški tribunal zasad ćuti i ne komentariše. Ipak, nema nikakve sumnje da je novi publicistički izlet jedne službenice Haškog tribunala ( posle portparolke Karle del Ponte Florens Artman ), uz javne polemike sa bivšim tužiocem Yefrijem Najsom o njegovoj vezi s britanskim obaveštajnim strukturama, predstavlja još jedan udarac po klimavom kredibilitetu haškog hrama uterivanja pravde. Kao što Rasim Ljajić reče, ovo je zaista svojevrstan skandal i s tim se slažu gotovo svi. I u Tribunalu su iznenađeni, i u međunarodnoj zajednici. Ili, po rečima jednog NIN-ovog, inače visoko pozicioniranog sagovornika, ako je glavna tužiteljka iznela detalje tajnih i poverljivih razgovora, ko će se usuditi da sa njenim
stav domaće javnosti prema sudu koji u Srbiji ne važi za pravedan i kredibilan . Najsom , koji su se upravo ticali običaja nekih svedoka da ne govore istinu u sudnici. I Meja je, kao i Antonetija, nerviralo što tužioci pozivaju stotine svedoka kako bi dokazali nešto što bi se dalo dokazati sa jednim dobrim svedokom, kako je jednom prilikom iznervirani Mej rekao Najsu, sugerišući valjda da Najs ni tog jednog dobrog svedoka nije uspeo da nađe .
njih dvojice, jer oni to znaju, mi smo u razmeni iskustava mi smo između ostalog što se veoma često susrećemo tu i tamo kao protivnici, svi jako dobri prijatelji, svi. Nas trojica konkretno da. I imamo određene razmene informacija i tako dalje i tako dalje. Oni to znaju, srpska javnost za ovo čuje prvi put. Moram da Vam kažem da je u tom trenutku sastav sudskog veća, tada je još uvek bio a koliko se sećam živ sudija Mej, tužilačka strana kompletno su bili Britanci, na čelu sa Najsom . Bilo je po izvođenju tog dokaza, koji je bio na zatvorenoj sednici, to je bila klouzsešen, bilo je i tužno, i jadno, i sa određenim ponosom, i interesantno posmatrati njihova lica, jer su bili bez teksta .
važnosti za MKS da se odmah otarasi "gluposti kao što je Irak" ( silly things like Iraq ), Katala je savetovao međunarodnog tužioca, na radost Amerikanaca u Hagu, kojim je još rekao da je njemu lično bitno da odnosi sa američkom vladom "glatko teku" . Najsom , ali se posle njegovog odlaska vratio u sud. Grum je smislio spasonosnu formulu o zajedničkom zločinačkom poduhvatu, pravnu doktrinu na osnovu koje je svakog člana određene grupe moguće osuditi zbog zločina koji su počinili drugi članovi, a ne on sam ( po principu, ako trojica opljačkaju banku, a jedan ubije stražara, u očima zakona su sva trojica odgovorni za ubistvo ). Za Gruma se u depešama kaže da obaveštava ambasadu koga će Milošević pozvati kao svedoke odbrane ( u