Crnu Goru na 53. bijenalu u Veneciji 2009 ) . naracijama otvore neke nove, paralelne dijaloge. Činjenica da nesputana sloboda stvaranja na početku puta može ponekad delovati zbunjujuće, dobila je jedan od svojih umetničkih oblika u sasvim legitimnom pitanju koje Isidora Fićović postavlja radom What is contemporary? Utemeljena na pretpostavkama kako autonomije umetnosti tako i legitimnosti svih vidova umetničke teorije i prakse ona je inspirisala Dragana Djordjevića da, krećući se čvornovatim putem izmedju teorije i
filmski kadrovi, različitih situacija u kojima se svako od nas može naći ili nalazi, ne govore samo o susretima, mimoilaženjima, prirodnim ili ljudskim nemarom izazvanim katastrofama, vec otvaraju dijaloge o mogućnostima izbora ličnog stava ( Stolica za idola ) ali nas i upozoravaju da kroz život moramo da se krećemo pažljivo balansirajući, kao hodači po žici ( Hod po žici ). Slobodni od stega suda istorije koji će tek uslediti, ovi mladi umetnici svojim subjektivnim naracijama i karakterističnim rukopisima kojima izgrađuju svoje umetničke identitete nude bezbroj mogućnosti za otvaranje paralelnih dijaloga u i o svetu u kojem jesmo, danas .
neke od najpoznatijih svetskih kompanija. Iza ovog priznanja su izuzetni proizvodi koje stvaraju naši jednako izuzetni muškarci i žene. Oni su ih učinili mogućim i zbog toga im se najiskrenije zahvaljujem. ". naracijama .
, s jedne strane, i tekst i etničku grupu na koju se taj tekst odnosi, s druge strane. S obzirom na to uslovljavanje, ovaj autor ne dopušta mogućnost arbitrarnih zamena etničkih grupa: naizmenično smenjivanje raznoraznih etničkih tipova i junaka u istim ulogama, što je inače redovna pojava kada se radi o etničkim protagonistima najvećeg broja šaljivih pričica, viceva i anegdota. Istovremeno, čisto etnička šala isključuje varijante u kojima se etnički junaci spominju u naracijama čija je sadržina nediferencirane, etnički irelevantne, globalne prirode. Nažalost, ni Reskin ne ide dalje od uopštenog teoretisanja, odnosno propušta priliku da gledište koje zastupa učini manje apstraktnim time što će obezbediti konkretne ilustracije, dopune i pojedinosti. Pre svega, centralni pojam koji u cilju definicije koristi - etnički predložak ( script ) - nije na adekvatan način razjašnjen. Ostaje, naime, nejasno u kojem bi to sadržajnom i formalnom vidu
strašnim čudovištem koje sve radi i izbacuje narikače iz posla. On, međutim, nigde nije toliko efektan koliko u nadrealnom motivu kruškovog drveta na kome rastu boce brendija. Ovaj prizor, toliko uobičajen u srpskim selima, Stojanović vizuelno kontekstualizuje na takav način, da on postaje simbolička slika celog njegovog filma, razapetog između magije i tehnike, tradicije i napretka, tradicionalnog i modernog . naracijama Zaveta i Čarlstona svakako je upadljiva jednostavnost likova, čije se individualne ličnosti potpuno iscrpljuju u ulogama koje igraju. Isključene su sve kompleksnosti karaktera, već se svaki od likova svodi na svoje jedino i dominantno osećanje, Ognjenka na ljubav i odgovornost, Mala Boginja na strast, većina žena u Pokrpu na golu žeđ za životom, Cane na ozbiljnost i obavezu, deda na nosioca i zaštitnika male seoske zajednice, mafijaš Baja na golu neobuzdanost i
duhu, iako prostorno određene, bivaju neadekvatne ako stavljaju akcenat na putovanje a ne na lokalitete, to jest teritorije koje se putovanjem aktiviraju. Lociranost je baza za neistorični kritički odnos prema stvarnosti. Ovakvo gledanje na umetnost, koju je istoriografija ili napustila ili je krivo tumači ( istoriografija po kojoj je umetnost epizoda u vremenu duha ), zahteva i drugačije razmatranje umetnosti, tako da bi naša profesija učaurena u teleološkim naracijama trebalo da bude rekonstituisana kako bismo istoriju umetnosti mogli zameniti, recimo, topografijom umetnosti. Na mapi nema marginalnosti, sve ucrtane tačke su tu, i kako kaže feministička teoretičarka Dona Haravej: "Pitanje angažovanih napada na različite empirizme, redukcionizme i druge verzije naučnog autoriteta, nije u relativizovanju već u lokalizovanju." [ 15 ]
čiji je naziv uzela za svoj ovogodišnji naslov: Istina ili izazov . naracijama - pristupima, polazištima, praksama i novim čitanjima .
različitosti koje je u osnovi multikulturalne paradigme zahteva reinterpretaciju samog fenomena kulture i kulturnog pripadništva grupi ( Lošonc; 1999; 99 ). Takav pristup ne isključuje usaglašenost i reprezentovanost etnokulturnih identiteta sa praktikovanjem i osnaženjem kulturnih prava. Jednake mogućnosti za vidljivost za svaku etnokulturnu grupu pretpostavljaju životnu praksu u kontekstu date kulturne tradicije, obrazovanja novih naraštaja, shodno naracijama iste tradicije ... ( Lošonc; 1999; 99 ). Na tradiciji Kimlikine konstrukcije etno-kulturne pravde Lošonc naslućuje da kulturne potrebe grupe determinišu normativnu osnovu položaja članova zajednice koji resurse za obnavljanje identiteta crpe iz obrazovanja i komunikacije na maternjem jeziku .
265 - 7 ). Upravo stoga Druga Srbija toliko insistira na "srpskom fašizmu i nacionalizmu ", kao univerzalnom opravdanju za sve gnusobe koje su Vašington i Brisel, u protekle dve decenije, počinili na ovom prostoru. I upravo zato su" denacifikatori "i" dekontaminatori "iz Druge Srbije omiljeni likovi medijsko-političkih struktura iz SAD i EU ( 272 ) . naracijama o Srbima može imati prilično negativne posledice u vremenu koje nam predstoji. To jednostavno, po logici samih medija i logici arkanske političke moći, otvara prostor za jedan novi linč Srba i Srbije u budućnosti. Šta nam, naime, jamči da se niz Hrvatska Bosna Kosovo u budućnosti neće biti nastavljen i sa Vojvodinom, Sandžakom, "Istočnim Kosovom" ...? Zato je dužnost srpskog intelektualca, a pogotovo onog koji se bavi društvenim naukama, da u svome domenu, i onoliko
LEP A svako povlačenje u čauru kolotečine i zavisnosti od mas medija vas sve više zatvara u tu opnu koja vas sprečava da probijete kroz nju i vidite kako taj život može biti čudesan na nekim mestima na kojima niste ni sanjali da postoje naracijama vidi mogućnost delovanja. Sveprisutni sarkazam je glavno sredstvo za trivijalizaciju problema i izdizanje od istog. Ova serija radova se ne miri sa konačnim apsurdom i nihilističkom koncepcijom sveta. Naprotiv. Ona priznaje problem i gleda ga otvorenih očiju. Spoznaja predstavlja osnovni preduslov za daljnje delovanje. Da li će ono biti konstruktivno ili destruktivno, od nas zavisi. "- iz teksta kataloga autorke Nataše Vasiljević
vladavine, ali onda to što sledi može biti na kraju jednako jednostrano . naracijama , da budu instinktivno neprijateljski prema nama. Mi smo to ignorisali, i delovali smo kao da smo obdareni sa nekom specijalnom misijom. DŽordž V. Buš je čak rekao :, , Naša nacija je odabrana od strane Boga i ovlašćena od strane istorije da bude model svetu. Ali postoji dodatni problem, i Ameriku ne treba kriviti za sve. Ovaj vek, čini mi se, već je signalizirao, da će biti fundamentalno drugačiji od prethodnog veka. Šta je bila presudna odlika HH veka u pogledu globalne moći ?
je pozadini, marljivo i nevješto plavo na plavo bio oslikan prepoznatljivi anfas . naracijama , upravo epskim kao što je poema ( ) Slavlje guštera poklopilo se nekoliko aspekata nesvjesnih iz naše kulture. Morisonove snimljene recitacije bile su i negacija i, jednako kontinuitet s njome. Prepoznavanje kod publike tona monumentalnosti iz naše epike, iz pjesničkih poema o partizanskim herojima, nove popularne mitologije Divljeg zapada iz stripova i pop-kulture, Morison je, pjesmom i životom, biografijom, bio i reakcija i potvrđivanje narativa o Kraljeviću
provjerom u dijakroniji od T. Mora do Čapeka u knjizi Metamorphoses of SF ( Yale UP 1979 ), sinkronim obuhvatnim sociodiskurzivnim pregledom u Victorian SF in the UK: The Discourses of Knonjledge and of Ponjer ( G. K. Hall 1983 ), te nadgrađeni kako teoretski tako sondažama iz savremenih autora i tema u Positions and Presuppositions in SF ( Macmillan 1987; ... ) "14 naracijama ) i od čudnovatog, začuđujućeg u realističkoj naraciji ( čudnovata stvar, začuđujuća odluka ) ne samo značenjem nego i time što to začudno u naučnoj fantastici mora biti objašnjivo znanstvenim ( koje odgovara zahtevima nauke ) i nipošto ne sme izneveriti načelo "nužnog" i "verovatnog" koje važi u našem iskustvenom svetu. A spoznajno, ( kao pojam širi od pojmova nauka i znanje ) prožimanjem sa začudnim ( stvarnosnim ili izmaštanim: recimo, čovekov boravak na Mesecu i ,
uz stare uključuju i nove elemente, prelome, ironične dekontekstualizacije, neostalgiju, retro-stvaralaštvo, pa i ( namerno ) istorijsku ignoranciju. Ali ono bitno, zbog čega taj diskurs i jeste nostalgičan, kod svih je isto: Broz se predstavlja kao briljantna istorijska ličnost, njegova vladavina kao uspešna, njegova vremena kao lepa, njegova država kao pravedna - i prema svemu tome titostalgičari imaju pozitivan emocionalni odnos . naracijama prišao sam komplementarno, koristeći razne metode i pristupe. Metodom diskurzivne analize proučavao sam tekstove: od masovnih medija do veb-stranica i reklama, od zapisa u spomen-knjigama do natuknica u pesmama i filmovima. Metodom posmatranja uz sopstveno učešće, neposrednim iskustvom, uživo, istraživao sam vizuelnu kulturu koja se nadovezuje na Broza: od suvenira i majica do grafita i fotografija, od stambenih enterijera i lokala do scenografije i
sa sudjenja u Nirmbergu. To sto Dobrovoljacka nije "zlocin protiv mira" ne znaci da nije zlocin. Dakle, ne gubite nista kad stvari klasifikujete pojmovno kako pravo zahteva ( ukljucujuci medjunarodno pravo ) . naracijama izvrcete postojeci pojam. Dakle, zarad nemotivisanog ( makar za nas koji smo zrtve te price ) ocajnickog pokusaja da "humanitarnu intervenciju" uvrsite u nesto sto postoji van agresivne Zapadne ideologije, vi zrtvujete pojmove i principe oko kojih su se drzave davno dogovorile i institucionalizovale u stvarnim, postojecim medjunarodnim dokumentima ( a ne samo u glavama nekakvih l aznih kvazi-filozofa ). Volcer je u tom smislu intelektualni prevarant koji upravo to