Švaba poginulih od mitraljeza "I još nesto... (prića Deša) 1944. u aprilu, 14 - og, sedeo sam sa svojim grugom na drvima navećer i divanio sa njim... - Pa dobro, Mirko, znaš li da vi većeras idete u rat? On mi reće da zna. Več ujutru (kaže Deša) budi me
, glave unutra a noge vise na šaragama, treba ih sahraniti... Ja prepoznam Mirkove opanke i vidim da je to on... Sinoč navećer sam ga video i divanio s ' njim, a sad ' on u kolima leži mrtav. Bio je tu još jedan drug moj, njegov je otac došao da vidi jel '
mi odgovori da i oni idu tamo. Ok, vozimo se do nekog proplanka, gotovo do nakakvog parka, tko bi znao, mrak je, oko 10 sati navećer . Otraga muk, stara se gotovo i ne pomiče, kao i oni tipovi. Činilo mi se da su gotovo stisli staru, sasvim su bili blizu nje