da napusti pustinju i vrati se u otadžbinu da tamo provede zadnje dane svoga života. Ona posluša ovu zapovest i pođe svom negdašnjem domu, a usput je svratila u Carigrad i posetila crkvu svete Sofije. Došla je u svoje rodno mesto Epivat i tamo proživela,
smer, sad sami sebi podvaljujemo. To je, sigurno, otuda što više nema onako dobre rakije, pa nam ni nadahnuće ne stremi u negdašnje visine.
i sve je poželjno, samo da se neko ne doseti i priupita - a šta bi od onog obećanja "I Kosovo i Evropska unija "? negdašnja predsednica Saveznog izvršnog veća Milka Planinc - iako je njena ondašnja objektivna snaga, mereno današnjom vagom,
Zabregu u Crničkoj klisuri. Od izvira Crnice u Sisevcu, pa do njenog uvira u Veliku Moravu, nigde nema brojnijih belega negdašnjih crkava, manastira, gradišta i monaških pećina Kučajske Svete gore kao u ataru ovog naselja. Dalje...
dva jarca na brvnu. Ovaj prvi, na sred Marićevića jaruge, u ruci drži kuburu i vija Turke po drumovima, a ovaj drugi, iz negdašnje srpske prestonice Kragujevca, maše prvim srpskim Ustavom i Ukazom o osnivanju prvog Teatra u Srba. Kubura ili Ustav,
1371. dvostruko se dalekosežno odrazio na dalju sudbinu i budućnost srpske države i njenog naroda. Severne oblasti negdašnjeg carstva, koje su, posebno u doba prvih Nemanjića, bile zapostavljene pokrajine, dobile su u vreme kneza Lazara i
borbu "unutar svojih bastiona. negdašnjih novinara "Borbe" setio da - iako se svi, po svojim biografijama, hvale godinama provedenim u "Borbi" - i nešto napiše o
asova s kraja devedesetih, poput svežeg haškog oslobođenika i sopstvenog prethodnika na tronu Srbije, te negdašnje lovačke legende, "lovca na fašiste" među Đinđićevom studentarijom i mladootporašima, usput i
ovaj roman morao napisati da bi pokazao da zlo ne može biti vječno i da, s druge strane uperene cijevi, ipak stoji čovjek, negdašnje dijete, za koje možda postoji obala spasenja.
srpske (Pomjatnik Maćicu Serbskeje), u kojoj su svoje utiske iznosili gosti Lužice, pored ostalog, i sljedeće: "Od negdašnjih silnih i daleko raširenih plemena slovenskih na ovome kraju, vi ste, braćo jednoimena, ostali jedini kao straža na
blokada koja se, u informativnom smislu, sprovodi prema svim ključnim akcijama organizacije sa preko 120.000 negdašnjih partizana, njihovih potomaka, poštovalaca, antifašista i drugih ljudi dobre volje što baštine tradiciju čuvanu,
pokazuje, svanjuje, svakim svojim danom; od čega još postoji rečenica: ' ' svaki u boga dan ' ' ' ' Svaki božji dan ' '. A pri negdašnjoj megji Srba i Hrvata, eno nam i ime cjelokupno ranoga, sjajnoga, jakoga Svantevida. Na zemlji stare naše Poganije, u
Biokovu, gdjeno, u čistom plavetnom zraku, hoće rano da sviće dan, brdo jedno uzvisito zove se Sut-vid. I do Bihaća, negdašnjeg sela hrvatskih kraljeva, na visinama trogirskim, bijaše mjesto Sutvid. Valjda se tu klanjali Vidu, čije ime opet, iia
živalj u tim oblastima na nizlaznoj liniji. Ranom periodu i slovenskom jeziku svakako pripada grad Koželj (Kozyle), negdašnje episkopsko sedište, ali on je kod Preveze, dosta udaljen od današnje albanske granice. [ 32 ]
milićevačkih prevrelih ultramarinskih plodova, zahvaljujući kojima su mi u zacakljenim očima i već uveliko ocvale negdašnje taunske lepotice iz raznih epoha zaličale na majske trešnje. U gomili šarenih kišobrana, crvenih očiju, mokrih