obnovi i podizanju porušene i zaostale Crne Gore. Njeni planovi su se temeljili na obezbjeđivanju stranih kredita i angažovanju privredno razvijenih zemalja. Nejska vlada, na čelu sa karaljem Nikolom, se pod onako teškim uslovima bavila pitanjem finansija, kao jednim od najznačajnijih pitanja za opstanak i egzistenciju jedne
pomoći crnogorskoj izbjegličkoj vladi, optužujući pri tom kralja Nikolu za kapitulaciju Crne Gore i nestajanje njene vojske u januaru 1916. godine. Zbog toga je nejska vlada, kao zvanični predstavnik crnogorske državnosti, bila prnuđena da najviše pažnje posveti pitanjima političke egzistencije crnogorske države i njenog
da najviše pažnje posveti pitanjima političke egzistencije crnogorske države i njenog povratka u zemlju nakon završetka Prvog svjetskog rata. Međutim, kako su nejska vlada i njen suveren, postepeno lišavani finansijske podrške, ostajući na taj način bez potrebnih sredstava za život, prestali su da igraju bilo kakvu ulogu, "a još
su da igraju bilo kakvu ulogu, "a još manje da vrše uticaj na donošenje bilo kakvih političkih odluka ", pa su na taj način izgubili i ono malo ugleda koji su imali. Nejska vlada, u konkretnim uslovima, nije bila u mogućnosti da nešto više uradi u vezi sa osiguranjem najosnovnijih sredstava za život i dalji rad. Bilo je jasno da je stvar
20. okotobra 1918. godine, uputio američkom predsjedniku Vudru Vilsonu opširan memorandum, naglašavajući da vlada Crne Gore nije u stanju da sama obnavlja zemlju. Nejska vlada je istovremeno uputila sličan memorandum Vilsonu preko svog poslanika u Vašingtonu Anta Gvozdenovića. Na traženje poražene Austro - Ugarske, primirje je
propagandni rad i drugo. Za sve ove potrebe do tada su glavni izvor prihoda činile subvencije, koje su Crnoj Gori dodjeljivale Rusija, Italija, Francuska i Engleska. Nejska vlada ostavljena na milost i nemilost Engleskoj i Francuskoj
i Engleska. nejska vlada i kralj Nikola bili izolovani od strane evropskih država, bili su prinuđeni da se okrenu Americi. Oni su živjeli u ubjeđenju da Amerika nije bila u toku sa
sa evropskim događajima, pa su očekivali da će dobiti traženu pomoć, ma koliko da je bila velika, i tako vladu i kralja Nikolu učiniti nezavisnim od evropskih država. Nejska vlada je računala da će eventualni američki krediti Crnoj Gori, biti ujedno i glavni razlog da se Amerika maksimalno angažuje za njenu sudbinu po završetku rata. Na
crnogorski konzul u Njujorku, bio Vilsonov lični prijatelj. Međutim, američka vlada je u početku izrazila nespremnost da odobri tražena sredstva. Nejska vlada je preduzela dalje korake u cilju uspostavljanja čvršćih diplomatskih veza sa vladom SAD. U vezi s tim piše: "Poslije izbijanja Prvog svjetskog rata u prvi plan
je, po jednoj računici kralja Nikole i nejske vlade, za podmirivanje naraslih potreba, trebalo da iznosi 100.000.000 franaka, ili približno 20.000.000 dolara. Nejska vlada je dala obavezu da će početi sa otplatom godišnje sume od milion franaka, "što će trajati 105 godina ". Na to su reagovale engleska i francuska vlada notom
SAD u ratu protiv Njemačke samo u cilju vođenja rata, a ne za poslijeratnu obnovu. Pošto crnogorske vojne formacije nijesu učestvovale u ratu protiv Njemačke, nejska vlada po tom osnovu nije ni mogla tražiti zajam. Isto tako odsustvo redovno akreditovanog poslanika Crne Gore u Vašingtonu sprečavalo je obavljenje izvjesnih
redovno akreditovanog poslanika Crne Gore u Vašingtonu sprečavalo je obavljenje izvjesnih zakonskih formalnosti. Odbijanjem zajma Crnoj Gori od strane SAD, nejska vlada je ostavljena na milost i nemilost Engleskoj i Francuskoj, koje su već bile izolovale Crnu Goru. Ni sa Italijom nije bila bolja situacija. Ona je prva povela
. Ona je prva povela kampanju protiv Crne Gore još u toku rata 1915. godine. Kasnije su se za Italijom poveli i ostali saveznici. To je i razlog što se kralj Nikola i nejska vlada nijesu zadržali u Italiji. Voz kojim su stigli u Rim, na veče, nije se duže zadržao. Kralja je posjetila kćer Jelena i ujutro je voz nastavio put, a da kralj Nikola
kćer Jelena i ujutro je voz nastavio put, a da kralj Nikola nije izlazio iz svoga vagona. Nejska vlada ni dalje nije odustajala od uspostavljanja diplomatskih odnosa s Amerikom. Njoj je bilo jasno da je, stvaranjem Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje,
, što se rat približavao svom završetku, to su položaj Crne Gore i kralja Nikole postajali sve teži i nezavidniji. Gubeći oslonac na Francusku i Veliku Britaniju, nejska vlada je tražila blagonaklonost Sjedinjenih Američkih Država i predsjednika Vudro Vilsona, kao protagoniste politike samoopredeljenja i oslobođenja malih