slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "nepobitnost".
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
, istakavši da je objavio 25 knjiga iz različitih oblasti i da je Rade Vučićević nagrađivan značajnim književnim i filmskim nagradama, kako kod nas, tako i u inostranstvu. Pričajući i pevajući o ljubavi prema ženi, zemlji, domu, uvlači nas u svet mitova, mistike, strasti, ratova, stradanja. Susretanja nisu samo sa voljenim bićem i stvarima, već se pesnik susreće i sam sa sobom, pevajući o njoj, toj strasnoj velikoj ljubavi on se preispituje, rešava i zaključuje nepobitnost trajanja .
objasniti svet i čoveka. Korene ove složene transformacije svakako možemo da uočimo u misli Sv. Avgustina, a kada su Aristotel i Platon stigli na Zapad zajedno sa arapskim komentatorima, napravili su pravu pometnju u misli Zapadnih bogoslova. Izuzetno bogata sadržajem viševekovna transformacija preusmerila je delatnu veru opita živog Boga u religijsku metafiziku, koja je svojom bogoslovskom besplodnošću omogućila prirodnim naukama da polažu pravo na istinu i nepobitnost činjenica koje iznose. Već od samog početka oštar sukob, doveo je da toga da je Crkva proglašena ubicom istine i protivnikom znanja i napretka, hrišćansko učenje neutemeljenim, a vera nedokazivom .
je odgovornost ljudi koji rade sa studentima. Od njihovog iskustva, stručnosti, stavova i ponašanja zavisi kvalitet budućih stručnjaka i njihova opredeljenost pri intervenisanju u prostoru. Zato je edukacija urbanista i arhitekata jedna od najkompleksnijih i najodgovornijih duznosti, a izlaganje radova iz različitih sredina i iz različitih škola predstavlja model zajedničkog delovanja u prostoru. I to je jedna od obrazovanih pouka, koja istovremeno ilustruje nepobitnost povezanosti teorije i prakse kao samu njihovu proveru, jer prostor je medij u koji mi upisujemo svoje društvene stvarnosti. Prostor je istovremeno najvredniji resurs posle ljudskoga i stoga naš odnos već u edukacionim procesima ima tu značajnu težinu i obavezu obrazovanja svesti, čije kreacije - naši projekti kroz implementacije to treba i da potvrde. Stoga ova izložba jeste jedan uvid u to šta mi to u pedagoškom procesu radimo, šta to uz našu pomoć studenti maštaju ,
Srbija optuži za odgovornost za počinjeni masakr u Srebrenici i ponovo osnaži i aktivira proces optuživanja Srbije kao isključivog krivca za razbijanje federalne Jugoslavije i agresora na Bosnu i Hrvatsku. I pored notorno poznate činjenice da su regularne trupe nezavisne republike Hrvatske učestvovale u ofanzivnim vojnim akcijama zajedno sa vojskom BiH, i to na tlu ove nezavisne države. Takođe je neophodno iskoristiti priliku da se razgradi i obesnaži istorijska nepobitnost da je srpski narod kroz svoju tragičnu istoriju doživeo velika stradanja, patnje i genocid. U tom smislu može se tumačiti i sugestija Vojina Dimitrijevića da bi Mladić mogao da svedoči o učešću SRJ u genocidu u Srebrenici. Ravnodušnost koja se, naročito u nekim medijima, ispoljava prema žrtvama, posledica je sličnog mehanizma. Godinama se saopštavalo da su Srbi jedan mučenički narod koji je bio žrtva u svim ratovima u novijoj istoriji. Očigledno je da Vojin Dimitrijević
naroda Svetosavlju. Povratak nasim duhovnim korenima vodi nas u ozdravljenje. Pre svega duhovno i moralno. Za njim ce doci i svaki drugi boljitak. Prvo treba da prestanemo da budemo nacija sitnih lopova i pokvarenih piljara. A ekonomski oporavak ce doci. Pre svega kao posledica rada, reda i discipline . nepobitnost navedenih ekonomskih i socijalnih činjenica koje se odnose na Srbiju. Naslov teksta je trebao glasiti: Povratak u osamdesete i devedesete. Možda ste bili premladi da biste se sećali 80 - ih sa bonovima za benzin i nedostatkom uvoznih roba, što je bilo posledica platno deviznog debalansa ( bagatelnog u odnosu na sadašnji ). Povlačenje paralele izmedju krize iz 90 - ih i nastupajuće, u pogledu mogućnosti razrešenja poslednje nije osnovano. Sankcije i rat su igračka u odnosu
čoveka, koje su obuzimale pravom melanholijom. Stolice u našoj trpezariji su imale visoke, lepo izrezbarene naslone. Bile su to neke girlande lišća i cveća po realističkom ukusu, ali dovoljno je bilo da ih otac dotakne i rezbarija bi naglo dobijala duhovitu fizionomiju, neodređenu poentu, počinjala je značajno treptati i namigivati i to je bilo preko mere zastiđujuće, skoro da se nije moglo podneti, sve dok namigivanje ne bi dobilo sasvim određen pravac, nesavladljivu nepobitnost , i ovaj ili onaj od prisutnih ne bi počinjao uzvikivati: » Tetka Vanda, tako mi boga, tetka Vanda « dame su počinjale da pište jer je to bila tetka Vanda kao živa, ne, ona sama je već dolazila u posetu, već je sedela i držala svoju beskrajnu besedu, ne dozvoljavajući nikome da dođe do reči. Očeva čuda su se sama uništavala, jer to nije bila nikakva utvara, to je bila stvarna tetka Vanda u svoj svojoj običnosti i svakidašnjosti, koja nije dozvoljavala čak ni pomisao na neko čudo
, bogomdano . nepobitnosti , ego vršio i izvršio sam, slobodno i po svojoj volji, što znači da mu je niko nije nametao ili nametnuo spolja, logično je što čovek tu inkorporisanu vrednosnu ( samo ) uverenost nije doživeo kao nešto inkorporisano, odnosno ( naknadno ) ugrađeno .
đavolove prirode, njegovu psihologiju, logiku i metodiku. Samo kao takav, Dostojevski je mogao pronaći da je đavo jedina sila koja razara, ruši i obezličuje čovekovu ličnost. Samo kao takav, Dostojevski je mogao pomoću svojih antiheroja i tvoraca čovekoboga napisati đavodiceju kakvu ne vide svet . nepobitnošću da i Boga ima, onda teško njemu Bolje bi mu bilo da je iz kolevke odnesen u grob. I mi ne bismo znali za pakao strašniji od Danteovog i za muke nepodnošljivije od Prometejevih. Ovako, teško njemu, ali još teže nama, jer se bez Boga ne može izdržati jezivo prisustvo strašnog đavola Dostojevskovog .
su streljane osobe bili Muslimani, ni da oni imaju bilo kakve veze sa Srebrenicom, ni da je srpska država u tome odigrala ikakvu ulogu, niti da je igde bilo masakrirano 7.000 Muslimana. To je vidno jedino onim gledaocima koji su skloni bez ikakvog posebnog razloga da usvoje verziju događaja na ekranu koju im je u svom propratnom narativu upakovala gospođa Kandić . nepobitnost njenog dokaza, ili u verovatnoću da će on izdržati unakrsno ispitivanje Slobodana Miloševića, pa ga zato ( a gospođa Kandić je propustila da na tu ključnu okolnost upozori čitaoce Njujork t ajmsa ) uopšte nije ni koristio kao dokaz niti ga je uvrstio kao dokazni predmet na suđenju. Najs je taj video prikazao tokom unakrsnog ispitivanja svedoka odbrane Obrada Stevanovića, ali u segmentu suđenja koji se odnosio na Kosovo a ne na Bosnu ili Srebrenicu. On je to učinio koristeći
ili nemoralne pobude ; nepobitnost dokaza koji ga terete, osuda ili uznemirenje koje je krivično delo izazvalo u javnosti, ponašanje oštećenih ili mali izgledi na uspeh .
njihovu logiku. Jer svaki od ovih odgovora sledi neku svoju unutrašnju logiku i utoliko svako od njih je u pravu ili bar veruje da je u pravu. U pravu su i oni koji zaziru od toga da bi nam standardi mogli uskratiti našu posebnost, kao i oni koji misle da su standardi upravo ono što je nam je zbog nas samih preko potrebno, a ne zbog ulaska u Evropu. [ 11 ] nepobitnost standarda i ističe njihovu korisnu vrednost .
političkih, povijesnih ili teoloških odrednica upravo u bitni strukturni moment egzistiranja. Mojsije je tako paradigma bića čežnje, pognutosti u vlastitu egzistencijalnu nedovršenost 27, stal-no ponovnoga pokreta prema praskozorjima realizacije svojih najvlastitijih i naj-boljih egzistencijalnih mogućnosti. On je paradigma stremljenja k autentičnoj egzistenciji koja nije prolazni ushit povlaštenog trenutka Augenblick, već egzistencijalni projekt . Nepobitnost Mojsijeva konačna dohvaćanja te autentičnosti minorizira čak i značenje njegove smrti. Taj egzistencijalni projekt koji se može slojevito promišljati na različitim razinama, od teološke do ontološke, sastoji se u onom za Mojsija bitnom in Exodusstehn. To je Mojsijevo svojstvo upravo ugaoni kamen Kranjčevićeva ontološkog tezarija i smjestište biti interpretacije Mojsija kao korporativne osobnosti .
se koristilo da postoji bolja medjusobna komunikacija.Ovaj projekat je zapoceo uocavanjem manjkavosti konceptualnih okvira postojece epistemologije i filozofije nauke iz perspektive s jedne strane pitanja koja su pokrenuli zenski pokret i teorija feminizma 1970 - ih i ranih 1980 - ih i s druge strane pojave africke i afroamericke filozofije tog perioda. U oba slucaja novi drustveni pokreti i kriticki pristupi naucnih disciplina osporavali su navodnu univerzalnu nepobitnost i pozeljnost opsteprihvacenih standarda objektivnosti racionalnosti i valjanih istrazivackih metoda. Feministicke epistemoloske i naucne studije zapocele su svoje izuzetno plodne projekte u tom periodu a svoje vidike sam prosirila susretima i razmenom misljenja sa naucnicima iz drugih naucnih disciplina .
ljudske prirode, svemu što čovek na zemlji traži. Prva od tih potreba je da čovek išta da se pokloni pred jednom sveopštom i nepobitnom vrednošću. Međutim, postoji samo jedna jedina neodoljiva zastava, a to je zastava hleba zemaljskog . nepobitnošću i očiglednošću svoje moći. To načelo obuhvata u sebi jedine tri sile na zemlji koje mogu da pokore i zarobe zauvek savest tih pobunjenih slabića koji su pali u ta dva prva iskušenja. Te tri sile jesu: čudo, tajnovitost i autoritet .
( 1891 1971 ) svojim višedecenijskim istraživanjima nastojao da po svaku cenu dokaže istinitost i istoričnost priča koje postoje u starozavetnom tekstu, u čemu su ga sledile čitave generacije jevrejskih arheologa. Najznačajniji u tome je bio jedan od njegovih učenika, političar, komandant izraelske armije i naučnik, Yigael Yadin ( 1917 1984 ). On je prilikom iskopavanja lokaliteta Hazor, pedesetih godina dvadesetog veka, rukovođen subjektivnim stavovima o nepobitnosti Starog zaveta i kršeći osnovne norme epistemološkog pristupa kao i metodološkog postupka, iskopane kapije pripisao graditeljskoj aktivnosti cara Solomona. Ovakvu interpretaciju je izveo na taj način, što je prilikom iskopavanja i u određivanju stratigrafije, bezuslovno prihvatio podatake iz Prve knjige o Carevima. Sa sličnim interpretacijama se karakterisao i rad Benjamina Mazara ( 1906 - 1995 ). Ovakva tendencija za bezuslovnim dokazivanjem starozavetnog