bi prepoznao Ðavola. Samo su snovi ljudski znali da je Gospodar tu, kraj njih. nepokora , koji jednako i naše, Ðavolje pleme krasi. Napadali su ga sa svih strana, izjedali domaci iznutra, a on je kao i mi
zahtevali tvoje oslobođenje, dok si premlaćen ležao u zatvoru. Nismo hteli da se pokorimo zulumu, a Ti si bio oličenje nepokora . Od tog vremena, međutim, radiš naopako. Odrekao si se svojih ratnika, i mrtvih i živih. Ni jedan Srbin ti nije dobar. Ni
za sopstveni opstanak E moja Ana, i vrapci znaju da u okupiranoj zemlji nema fronta, ali se front rađa upravo iz nepokora naroda koji ismevaš, nadobudna sestro Ovim svojim pisanijima pljunula si u lice svim Svetiteljima koji su ćirilicu
ručku i akademiji čulo se dosta govornika koji su isticali značaj borbe protiv bezbožnog komunizma, slobodarski duh nepokora svemu porobljivačkom. Otac Dobrivoje, paroh šerervilski, sa upravom i celom parohijom, kao i uprava i sestre
pobedi nad fašizmom i nacizmom i još jednom posvedočili snagu našeg tradicionalnog rodoljublja, slobodarstva i nepokora . Njihova pobeda u Drugom svetskom ratu jeste razlog našeg ponosa, divljenja, zahvalnosti i nezaborava.
u jedan siri egzistencijalni i antropoloski kompleks, usledice u knjigama rodoljubive poezije: Srbija od nepokora (1985), Nalijem rec jednu zemaljsku (poema stampana uz drugo izdanje "Srbije od nepokora ", 1986) i Po zemlji Srbiji (
poezije: Srbija od nepokora (1985), Nalijem rec jednu zemaljsku (poema stampana uz drugo izdanje "Srbije od nepokora ", 1986) i Po zemlji Srbiji (1989). U savremenoj srpskoj rodoljubivoj poeziji ovim je knjigama oglasen autor koji je,
vekovom biću otkrije novu mogućnost postojanja, da objavi komple ksnu slobodu, da pokaže da je pesma izraz čovekovog nepokora , kako bi to Dara Trifović lucidno rekla u pesmi Vekovna suza. Dara Trifović, kaže Bognar, ima razgranat i izražajan