vaspostavljanje njihove vlasti u Konstantinovoj prestonici. Jednim noćnim prepadom, 25. jula 1261. god., zauzeše nikejske trupe Carigrad i proteraše otud Latine i njihova cara Balduina II. Car Mihajlo Paleolog, kao obnavljač Vizantije, "
života u ovom periodu bio je grad Nikeja, koji je postao sedište cara i patrijarha. Godine 1259. u bici kod Pelagonije nikejske snage su porazile nekoliko latinskih vojski, a 1261. godine gotovo bez otpora vojska cara Mihaila VIII Paleologa je
bile mnogo opasnije za saveznike, što je kulminiralo bitkom kod Bitolja (Pelagonija) tokom avgusta 1259. Vojska nikejske carevine pod vođstvom carevog brata Jovana Paleologa strašno je razbila Epirce i njihove saveznike. Koliko je poraz
pristali na savez sa Dubrovnikom i zašto je Srbija postala njihov cilj, pošto su njihovi pravi ciljevi bili pod vlašću nikejske carevine. Oni su doduše u to vreme vodili energičnu politiku, a njihov vladar Mihailo Asen je bio u rukama njegove
stajao na čelu, mnogo dobivali, jer se tim činom isticala njegova vlast nad srpskom crkvom i time širila jurisdikcija nikejske patrijaršije na račun ohridske arhiepiskopije.
preduzeti potrebne mere, da se obezbede za sve eventualnosti. nikejske državnike, kako je potrebno i korisno, da učine Srbiji izvesne ustupke, da bi se ona odbila od Epira i vezala za nikejsku
sluga Hristov [ 4 ]. Prepodobni Hristodul se rodio u jednom selu Vitinijske oblasti, u blizini slavne mitropolije Nikejske , gde bi održan Prvi Vaseljenski Sabor protiv jeretika Arija (325. godine). Roditelji mu behu ugledni i blagočestivi,
Episkopa Rimskog Nikejske vere i svetog Atanasija Velikog bio prognan u Trakiju (od 355 - 358 g.), gde je jedno vreme pokleknuo pritiscima
. Pošto je Nikita živeo u IV veku, uzburkanom veku traženja Istine, zapaža se njegova predanost u branjenju Nikejske vere, ali i poznavanje teologije Drugog vaseljenskog - Carigradskog sabora, koja ipak nije eksplicitno izražena u
podele po pitanju svetog Nikejskog Sabora. Jer ovaj nerazumni Markel, u svojoj, tobože, revnosti, pod vidom zaštite Nikejske vere obnovi Savelijevo učenje, koje beše već davno osuđeno. Njegovi učenici to učenje raširiše još više, tako da su
, i osobito Rimskom episkopu, da prestanu podržavati Markela i njegove pristalice, pošto je to išlo na račun ugleda Nikejske vere pravoslavnih. Među takvima prvi behu Sveti Vasilije Veliki i Sv. Meletije Antiohijski. Oni nastojavahu da
138). Ovo bejaše javno ponižavanje i Svetog Vasilija i Istočnih episkopa, i za Vasilija to označavaše ustvari rušenje Nikejske vere pod izgovorom, tobož, njene podrške. To, y stvari označavaše još i ovo: da Sv. Vasilije treba da se odrekne Sv.
, obrati iz arijanske i duhoboračke jeresi u Pravoslavlje. Jer on najpre od njih tražaše samo najnužnije ispovedanje Nikejske vere i odbacivanje arijanskog i duhoboračkog učenja da je Sin ili Duh Sveti tvar, a ne istiniti Bog. Kada je zatim takve