je susetki o tome, a ova je rekla: To ti je Njura , Nikolaj Ugodnik poslao Staranje Svetoga
gledajući u pravcu kuće. Iz kuće izlazi Njura , mlada žena, pozamašnih oblina, lepuškasta,
kozak kroz dolinu, sve kroz kavkaski kraj... " Njura podigne glavu, pogleda Čonkina, zatim nastavi
radom.) NJURA : (Prestane da kopa.) Što da ne. Samo mi je voda
da kopa.) Što da ne. Samo mi je voda topla. Njura spusti motiku, ode do trema, zahvati kutlaču
, skida bluzu, zavrće rukave, uzima motiku od Njure , počinje da radi. Ona ga prvo gleda, zatim uzima
drugu motiku pored trema, pridružuje mu se.) NJURA : Vi ste izgleda sa sela?
mu se.) NJURA : Kako da ne. Dolazili su ovamo i varošani da
¶ NJURA : Naravna stvar.
žderu seljačku slaninu. NJURA : A ti ako se umoriš, slobodno stani. Ionako nisi
ovo ništa, mogu ja. Nego, kako se ti ono zoveš? NJURA : Njura.
, mogu ja. Nego, kako se ti ono zoveš? Njura .
, Ivan Čonkin. A, jel ' imaš ti nekog, Njurka? NJURA : Imam.
, Njurka? NJURA : Imam kokoške, svoju kravu Lepojku i svog krmka
Borka. NJURA : (Pogne glavu.) Nemam. Baš sam ožednela.