lovački pas, ležaše prema njemu, piljeći mu u oči. Mazgu bješe prodao, a imanje, osim bajama, dao u napolicu. Povazdan Oškop srkutaše vino, pušaše, razgovaraše sa Kapitanom. I: z sela mu niko nije prilazio, sjem napoličara i nekog Bakule, koji
sela mu niko nije prilazio, sjem napoličara i nekog Bakule, koji mu, po ženskoj krvi, bješe rod i koji navijaše ne bi li mu Oškop ustupio sve svoje, a da ga on hrani do smrti.
, malo pognut, već starac, ali čvrst i hitar. Oči mu bjehu bjeličaste, sa izrazom veselosti i lukavstva. Od mladosti Oškop i Puzdrak bjehu drugovi i ortaci u "galijoštinama" i "nepodopštinama ", kako kažu fratri. A kad Oškop izađe iz tamnice,
. Od mladosti Oškop i Puzdrak bjehu drugovi i ortaci u "galijoštinama" i "nepodopštinama ", kako kažu fratri. A kad Oškop izađe iz tamnice, Puzdrak dopade u nju, zbog paljevine, te odrobova osam godina; zatim se nješto zavadiše i, malo po
paljevine, te odrobova osam godina; zatim se nješto zavadiše i, malo po malo, sasvim se raziđoše, - ali kad pobratimu Oškopu " bog presiječe žile ", nađe mu se Puzdrak u nevolji, poče ga obilaziti i hranom snabdijevati.
", nađe mu se Puzdrak u nevolji, poče ga obilaziti i hranom snabdijevati. Oškop izbroji Puzdraku novac i kaže mu šta da kupi, pa ovaj uzme put pod noge. Ali kad se vrati iz grada, pošto izvadi iz torbe
stare događaje i zajedničke doživljaje, a ponekad donosi Puzdrak i novosti iz grada i iz okoline. Od njega prvog Oškop doznade za vjeridbu Mija Lopušine. Puzdrak započe:
Mija Lopušine. Puzdrak započe: Oškop .
dao da se možeš krijepiti i mrsom i pićem... Oškop ga tješi: zato je zdrav i čio, te najzad, ako mu suviše dojadi, može upljeskati njekoga, pa u tamnici imati hljeba do
, kada bi pobratimi obično bili trešteni pijani, nastalo bi puškaranje. Puzdrak bi namjestio nišan na zidu od ograde, a Oškop bi prvi gađao, za njim Puzdrak. Ponjekad je to dugo trajalo. Rijetko bi kad Puzdrak noćio u kućerku, a i to su Lopušine
. Rijetko bi kad Puzdrak noćio u kućerku, a i to su Lopušine znali, jer bi graja trajala duboko u noć. Ali često i kad bi Oškop sam ostao, čulo bi se urlikanje. Tada bi se svaki Lopušina prekrstio i preporučio svetom Antunu, koji čuva pobožne duše
najčudnija priča. Pripovijedalo se ovo: "U Zatrncima živi čovjek neki, Oškopac, koji se još u mladosti prodao đavolu Oškop je, veli, imao ženu i devetoro djece; žena je, veli, bila bogomoljna, pa i djecu podigla u bogomoljstvu, i oni su se,
podigla u bogomoljstvu, i oni su se, jednako, bogu molili da Oškopa otrgne od đavola i da ta obrati na travi put Ali se Oškop ne obrnu bogu, jer mu đavo bješe obrekao dug vijek, izobilje i veselo srce. Tada bog uze k sebi ženu i sve devetoro djece,
kao i ti Živjeće Samo će se savijati, kao gudalo, jer sam mu stavio crvića u hrptenicu "Otada se njih trojica, sotona, Oškop i Puzdrak, ne razdvajaju i čine selu zla svakojaka...
čuo bi ovaki razgovor: - "Kapitane, poznaješ li toga lupeža što prolazi?" Kapitan štekne. "Dobro je, pamtimo ga" veli Oškop ili Puzdrak, a uplašeni Zagorac grabi dalje, krsteći se. Zatrnjački paroh, fratar fra-Anđel, koji je mrzio sve što mu