potrča . obasu snegom. On, kao opečen, odskoči. Negde nešto udari, poče da pada kao grašak. Eno, druga ruka se pruža, treća izdaleka na njega maše, kao da upozorava: ne idi dalje .. Pilipku postade strašno; crni krugovi mu se pojaviše pred očima, na glavi se kosa podiže uvis, kao bumbari poče da mu zuji u ušima. Srce samo što ne iskoči, tuče, dah ostaje u grudima. On se zaustavi .
među Vaviloncima počela je od onoga dana kada je on pogodio i protumačio san caru Navuhodonosoru. Za to ga car učini knezom na svom dvoru. Kad car napravi zlatnog idola u polju Deiru, tri otroka ne hteše se pokloniti idolu, zbog čega biše bačeni u peć ognjenu. No angel se Božji javi u peći prohladi oganj, tako da otroci šetahu po peći, nepovređeni od ognja, i pojahu: "Blagosloven jesi Gospode otaca naših ". I vide car to čudo i beše užasnut. Pa izvede car otroke iz peći i obasu ih velikim počastima. U vreme cara Valtazara, kada car jednom na piru jeđaše i pijaše sa gostima svojim iz osvećenih sudova, uzetih iz hrama Jerusalimskoga, nevidljiva ruka napisa na duvaru tri reči: mani, tekel, fares. Te reči niko ne mogaše protumačiti osim Danila. Te noći car Valtazar bi ubijen, Dva puta Danil bi bačen u jamu lavovsku zbog vere u jednoga živoga Boga. I oba puta Gospod ga spase i osta u životu. Vide Danil Boga na prestolu sa angelskim silama, viđao angele ,
im se odelo promeni, niti zadah od ognja prionu za njih. I pokloni se pred njima car Bogu, i reče: Da je blagosloven Bog Sedrahov, Misahov i Avdenagov, koji posla Angela Svoga i izbavi sluge Svoje, koje se u Nj pouzdaše. Zato evo izdajem zapovest: da se svaki, ma iz kog naroda i plemena i jezika bio, koji bi pohulio na Boga Sedrahova, Misahova i Avdenagova, iseče na komade i kuća mu se poruši, jer nema drugoga Boga koji može tako izbaviti. Posle toga car obasu velikom čašću Tri Mladića, uzvisivši ih nad svima i udostojivši ih starešinstva nad svima Jevrejima što behu u njegovom carstvu. [ 13 ] Međutim Navuhodonosor, blagujući na prestolu svom, veoma se pogordi, i nakon nemnogo vremena opet usni san koji mu predskazivaše njegov pad i smirenje. U tom onu vide on drvo usred zemlje. Drvo beše veliko i jako, i visina mu dosezaše do neba, i viđaše se do kraja sve zemlje. Lišće mu beše divno i rod obilat, tako da bi se svi mogli prihraniti
i ne proslavi Boga, u čijoj je ruci duša tvoja i svi putevi tvoji. Pošto tako izobliči cara, Danilo se okrenu napisu na zidu i poče ga čitati. A beše napisano ovo: "Mene, Tekel, Ufarsin ". Ove reči Danilo protumači ovako:" Mene "znači: izbroji Bog carovanje tvoje i odredi mu kraj:" Tekel ": izmeren si na merila i našao si se vrlo lak; "Ufarsin ": razdeli se carstvo tvoje, i dade se Midijanima i Persijanima. Čuvši to, car obasu Danila počastima kao što obeća, iako beše uznemiren zbog tužnog predskazanja. Valtazar zapovedi, te obukoše Danila u skerlet, i metnuše mu zlatan lančić oko vrata; i car objavi za Danila da je on treći gospodar u njegovom carstvu. I zbi se Danilovo predskazanje: iste te noći bi ubijen car Vavilonski Valtazar, a Darije Medijanin, zajedno sa Kirom Persijskim, preuze carstvo; a beše mu šezdeset dve godine. [ 18 ] U vreme svoga carovanja Darije postavi u svome carstvu sto
umirujuce kontrakcije Zaninih misica na stomaku i butinama.Tad Andja nedade da po ko zna koji put sjurim kurac u Zaninu picu.Povi ga navise i on promasi.Andja me dlanom o prsa gura sa Zane da se prevrnem na ledja.Razumem je i prevrnem se na ledja pored spokojnog Zaninog tela.Tad me Andj zajasi.Klece kolenima pored mojih kukova.Izdigla guzu visoko.Rukom namesta kurac na ulaz njene pice, a gornju polovinu tela polozi po mome.bocnuse me cvrste bradavice.Rashladjen kurac mi obasu nova toplota.Samo nekako manje vlazna i cvrsca.Andja poce da pšoskakuje na meni.Popne se navrh glavica, i taman pomislimda ispade iz nje, kad se ona sjuri niz kurac uz obavezan pljesak tela.Zana me ljubi.I Andja.Ja, cas Zanu, cas Andju.Ponekad se i nihove usne spoje.Vucem Zanu da se digne.Krece za mojom rukom.Opkoraci mi glavu i sede picom na moje lice.Milujem joj sise, a ona Andjine.Iz pice mi se sliva po usnama, na jezik .. Lizem celu Zaninu picku.Jezik mi upada u
naći ću mnogo više vrlina ovoga preosvećenoga, za koliko godina predrža presto svetoga Save . obasu Gospodom poverene mu hramove božastvene. Ne samo takvima, no i svakome, koji trebaše, obilno davaše, čime se slavi Gospod, i blažena je njegova uspomena. Jer Bogom darovanim mu razumom poučavaše sve ljude ljubavi Božjoj, i prizivajući ujedno sve ka razumu, da znaju šta je zavet u Bogu i željeno delo blagočastija, i da vrline sigurno naviknu zakonima. Jer Gospod reče :
glave ti ljudi odadoše Slovenima sve što su znali o Petrovim namerama. Tad vođa Slovena, Pirigost, dođe sa svojim četama blizu reke i spremi zasede u šumama. Kad je vojvoda Petar naredio svojoj vojsci prelaz preko Dunava dočekali su Sloveni prvi odred od 1000 ljudi i potpuno ga uništili. Videvši to vojvoda Petar izdade naredbu, da sva vojska pređe odjednom i da, u punoj snazi, primi napadaj. Sloveni iziđoše da sprečavaju prelaz i iskrcavanje. Ali kiša vizantiskih strela obasu njihov tabor i kad pade Pirogost oni ostaviše bojno polje. Nemajući konja Vizantinci ih nisu progonili, nego se zadovoljiše tim, što su tom pobedom postali gospodari nad obe obale Dunava. Kad su, pribravši se, pošli napred u tuđu i nepoznatu zemlju, romejski vojnici naiđoše na teške neprilike. Naročito ih je mučila žeđ u nekom kraju Dobruče, gde na daleko nije bilo tekuće vode ili jačeg izvora. Jedan čovek, koga su našli da ih povede do kakve reke, sprovede ih do neke bliže
- trebalo bi pripremiti kamile, okupiti sluge koje bi ga pratile, snabdeti se vodom i hranom. I tako prođe nedelja dana. Artaban reši da proda jedan kamen da bi opremio karavan, ali ga to ne ražalosti: znao je da su mu ostala još dva dragulja. Najvažnije je bilo ne zakasniti kod Cara; i on požurivaše sluge da što pre prevale ovo ogromno rastojanje . obasu domaćicu pitanjima :
blaženog episkopa Leandra, - koga ranije ne voljaše i gonjaše, - i moli ga da njegovog mlađeg sina Rehadera, koga postavi za naslednika carskog prestola, uputi svojim bogonadahnutim učenjem u pravoslavlje, kao nekada Erminigelda. Luvigeld umre, a Rehader se zacari i odmah primi pravoslavnu veru, naučen svetim Leandrom episkopom, i privede blagoverju svu zemlju Gotsku, koja dotle beše zaražena Arijevom jeresi. [ 6 ] Telo svetog Erminigelda, svog starijeg brata, on obasu doličnom čašću kao mučenika Hristova, na kome se zbi evanđelska reč: Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, mnogo roda rodi ( Jn. 12, 24 ). Jer stradalnik Hristov, slično pšeničnom zrnu, jedan među Gotima umre za Hrista, ali plodom njegove smrti postade pravoslavni život svekolikog naroda zemlje Gotske: jer svi počeše pravoslavno verovati u Hrista Boga, jednosušnog i ravnočesnog Ocu i Svetome Duhu, kome slava vavek. Amin .
, ne bi sigurno ni ulazio u zaleđenu vodu. Jer to znači položiti dušu svoju za bližnjega svoga ( sr. Jn. 15, 13 ). Jednom zapovedi bolesni starac prep. Romanu da ide i ulovi ribu; pritom mu odredi vreme kada se mora vratiti. Međutim prepodobni naišavši na dobar i uspešan lov, ostade tamo duže nego što mu beše određeno. Kada se potom on vrati natrag, starac ga veoma neraspoloženo dočeka, i pored toga što je ovoga puta prepodobni doneo više riba nego inače. Štaviše, starac ga obasu mnogim grdnjama, znajući za njegovu trpeljivost i skrušeno raspoloženje duše. Pošto uze ribu, starac ostavi prepodobnoga napolju pred kelijom svu noć. Te pak noći, pošto beše zimsko doba, napada veliki sneg i pokri prepodobnog Romana tako da se ujutru ni video nije od snega. Kada ujutru drugi naiđoše i razgrnuše sneg, nađoše prepodobnog Romana pod snegom skoro polumrtvog. Ovaj podvig ravan je podvigu lovljenja ribe u zaleđenom viru. Nakon izvesnog vremena upokoji se
to, ona razdra na sebi gornji deo odeće i obnaži neke delove svog svetog i čistog devojačkog tela i pokaza da je žensko. I reče eparhu: Gospodine moj, ti si mi otac po telu, Klavdija mi je majka, a Avit i Sergije koji sede s tobom, to su moja braća. A ja, - ja sam tvoja kći Evgenija, koja se iz ljubavi prema Hristu odrekoh sveta i svih uživanja njegovih; evo Prota i Jakinta, mojih evnuha, sa kojima zajedno primih učenje Hristovo. I Gospod Hristos me obasu tolikom blagodaću, da me milosrđem Svojim učini pobediteljkom svih pohota i strasti. I ja nepokolebljivo verujem da će me On i do kraja sačuvati takvom kakva sada jesam. Dok ona ovo govoraše, i još ne beše završila svoje kazivanje, poznaše otac i braća delimično po govoru, a delimično i po nekim crtama na licu, pošto netremice gledahu u nju, da je to zaista Evgenija. I odmah, u neiskazanoj radosti i suzama, oni skočiše sa svojih mesta, i pritrčavši joj, grljahu je i celivahu ,
pred kneza Firmilijana. I pošto smelo ispovediše Gospoda Hrista, odmah ih tukoše po leđima i rebrima, pa ih onda staviše na druge veće muke. Ali pošto u svim tim mukama oni ostadoše čvrsti i nepokolebljivi u ispovedanju Hrista, knez se silno razjari i baci ih divljim zverovima da ih rastrgnu. I to prvo bi blaženi Andrijan bačen pred jednoga lava; i pošto se vrlo junački borio sa njim, on, blagodaću Božjom, ostade nepovređen. Knez onda naredi te mu otsekoše glavu. Zatim knez obasu svetog Evula laskama i savetima, eda bi ga sklonio da se odrekne Hrista. Ali pošto ovaj ni u šta ne smatraše njegova laskanja i savete, knez naredi te i njega baciše pred istoga lava. I on pobedi lava, i ostade nepovređen. Tada knez naredi te i njemu otsekoše glavu. I tako obojica primiše besmrtne vence mučeništva 309 godine .
razdragano Hera. Kosa boje zlata grlila je njena gola ramena i dosezala do tankog struka . obasu je poljupcima. Hera se zvonko smejala dok su iz Zevsovih očiju iskakale vragolaste iskrice, koje su se, dok su padale na zemljicu dragu, u munje pretvarale .
sabravši se za vršenje svunoćne molitve Bogu, behu iznutra zatvorili vrata iz straha od neznabožaca. Jedan od đakona upita iznutra ko to lupa. A kad ču i raspozna Teofilin glas, on obavesti o tome prisutni narod u crkvi. Kada otvoriše vrata, sav narod pohrli k svetoj devojci, jer svima behu poznati i njeno visoko poreklo i njen sveti život. O, kako radosno i sa kakvim suzama svi oni uznošahu hvalu Bogu, kada saznadoše kako se ona spasla od nasilja neznabožaca i kakvom je milošću obasu Gospod, sačuvavši joj krepkom rukom devičanstvo jer ona ne sakri preslavna čudesa Božija, koja treba ne skrivati nego objavljivati. I sveta devojka pavši ničice okvasi crkveni pod suzama radosti; i svi uznesoše Hristu Gospodu opštu blagodarnost. U to vreme neki od najznatnijih velmoža i glavnih dvorskih dostojanstvenika carevih biše optuženi caru da su hrišćani. Među njima beše neki Dorotej, proslavljeni vojskovođa i veoma zaslužan građanin, koji je nosio titulu
velmoža, ugledan patricije [ 8 ] Konstantikije. A treća sestra njena bi udata za poglavicu Longobarda, [ 9 ] da bi tom srodničkom vezom utvrdili s njim mirne odnose. Venčanje carevo sa unukom blaženog Filareta bi obavljeno uz veliko veselje: svi se veseljahu, i velmože, i narod, i sva familija blaženoga Filareta. Car iskreno zavole blaženoga Filareta, i s ljubavlju ga grleći on celivaše njegovu česnu glavu. Pohvalivši pobožnost njegovu i cele porodice njegove, car ih sve obasu velikim počastima i mnogim darovima: zlatom, srebrom i dragim kamenjem, skupocenim haljinama, velikim i divnim kućama, i drugim imetkom. Ukazavši na taj način poštovanje blaženom Filaretu i celivavši ga, car otpusti njega i njegove, da idu u velikoljepna obitališta koja im on podari. Dobivši tako bogate darove, žena Filaretova i deca njegova i svi ukućani njegovi opomenuše se reči blaženog Filareta, koji im je ne jedanput govorio, da se na tajnom mestu čuvaju blaga koja