.... Ponuda me iznenadila, nikad me nije pozvao na randevu, nismo imali o čemu ni da pričamo, a on me prosi... Pažljivo odbih . Zamoli me da se dopisujemo. A o čemu? Samo o plesu, jedinoj temi tokom 3 godine? Nismo se ni dopisivali. Ponekad bih
mi je ovo. Naspram naše krajnje bede, njegovo bogatstvo ju je oslepilo za sve drugo. Stopala su me nosila sve bliže. Odbih da oborim glavu kao sve druge stidljive neveste. Odrešito sam zurila u svog budućeg muža, s mešavinom straha i smelosti
ni važno. odbih večeru i zakoračih u sobu. No, sa stolice skoči Mileva, snažno me uhvati i privuče k sebi.
jastuk, iz kog je virela vuna, bio je namenjen za mene. Vlasnik hana ponudio da sednem, ali ja učtivo i sa izvinjenjem odbih . Radije sam vole da sednem na golu dasku, nego na vreću buva. Što sam ja više odbijao, on je bio sve uporniji da ponesem
Petji) bio je dobar. Namestih klešta, počeh, a zub ni makac. Ni najmanjeg znaka da se mrda. Dobro me je to uplašilo, te odbih da ga vadim. A Bugarin se na to osmehnu, prezrivo me pogleda i reče: bio sam siguran da nećete uspeti, mada vas hvale. Zub
to povraćao. No u manastiru jednoga dana svetitelj mi za trpezom pruži svojom rukom parče pečene ribe, ja mu prićoh, ali odbih da primim. On me upita zašto odbijam, i ja mu objasnih. On poćuta neko vreme, verovatno moleći se Bogu po ovoj stvari, pa
svratili, domaćin, Osman Hukić, stočar iz Ugla, nudi goste cigarama. Tek malim trzajem lica pokaza da mu ne bi pravo kad odbih cigaru. Osman ima 77 godina, a još je krepak, drži se kao da mu je pedeset. Živi sa babom (ženom), sinom i snahom, još