, svi mi odavno bankrotirali. Pogledajte samo koliko su nize cene nego u megamarketima ili prodavnicam i buticima. Sa nasim bednim platamo, ne bi mogli priustiti da se odevamo u buticima a potrosacka korpa bi bila mnogo skuplja. Mozete vi kritikovati buvljak koliko hocete ali on je dosada odhranio veliki broj Suboticana. A o ljudima sa
dve decenije provedene u krizi, posebno danas kada je 800.000 ljudi bez posla, Srbija je postala zemlja u kojoj je porok postao pravi biznis. Sve se slabije hranimo, odevamo , sve je niži životni standard. Istovremeno su neslavni rekorderi u Evropi i u svetu po poročnim navikama od kojih žive razni karteli, ali i država preko PDV. Srbija je
desilo onako kako smo mi to tada zamišljali. Ipak ne letimo na Mesec na godišnji odmor, a roboti ne peru sudove i ne bacaju đubre Radimo dva puta više hranimo se, lečimo i odevamo lošije družimo se i zabavljamo dva puta manje. Ali zato se svašta-nešto izdešavalo o čemu niko nije imao pojma. I sve je istovremeno ispalo nekako bedno a opet ludo i
. Ovde se molimo da Hristos pošalje na verne istinski duh pobožnosti. Zato je potrebno da u hram ulazimo sa molitvom i skrušenog duha, i da se pristojno ponašamo i odevamo .
, već u Njemu Samome; i ne primamo u svoje duše kakve zrake ili svetlost, već primamo samo Sunce; time što se useljavamo u Njega, useljavamo i Njega u sebe, time što Ga odevamo sobom, odevamo se i mi Njime, time što se sjedinjujemo sa Njim, postajemo jedan duh. Jer, naša duša i telo i sve sile postaju odmah duhovni, pošto se Njegova Duša
Samome; i ne primamo u svoje duše kakve zrake ili svetlost, već primamo samo Sunce; time što se useljavamo u Njega, useljavamo i Njega u sebe, time što Ga odevamo sobom, odevamo se i mi Njime, time što se sjedinjujemo sa Njim, postajemo jedan duh. Jer, naša duša i telo i sve sile postaju odmah duhovni, pošto se Njegova Duša sjedinjuje sa našom
mi je namera da nekoga ukoravam. nego zato da izbegnemo kaznu, da izbegnemo prokletstvo Hamovo i da podražavajući dobrom srcu Simovom i Jafetovom, mater svoju svagda odevamo .
, a koji se zbog pokvarenosti svoje lišiše zaštite vrline, mi i njih uvodimo pod krov dobrih dela, žaleći ih kao što žalimo na ulici nagog čoveka. Jer koga vidimo naga, odevamo ga; niti preziremo telo svoje.
narodima, nije pravi nazadak. On ubija osobinu ličnosti ali dopušta promenu - samo neka se svi promene u jedan mah. Mi smo svukli ukočeno odelo svojih starih, svi se odevamo jednako - ali se moda sme promeniti jedan put ili dva puta u toku godine. S toga se postarajmo, kad bude promene, da ona biva radi nje same, a ne radi onoga, što je lepo i
dakle poseban jezik za san. Kao algoritamski jezici, dodao je intelektualno. Drugo je onda, kad posle budjenja svoje snove evociramo i preprichavamo. Onda ih odevamo u ruho nekog jezika jave. Koji pak biramo po logici. Ako sam sanjao da sam bio u Beogradu, kazatju, olako, da sam sanjao na srpskom. A za drugi deo sna, u kojem sam se vratio
, ishrane i braka. Kuvamo da bismo jeli, spavamo da bismo zidali kući, zidamo kuće da bismo radjali i odgajali decu u bezbednosti, odgajamo decu da bismo ih odevali, odevamo ih da i ona podju starim krugom od početka, da kuvaju, jedu, da spavaju i stanuju, da se množe i odevaju i tako u beskonačnost. To je prosečnost i dužnost je države da time
ogrtač; on je nazvan od Apostola "spoljašnji čovek ". Mi, stranstvujući u putovanju ovoga života, prizivajući Boga u pomoć, dužni smo da svučemo tu gnusnost, a da se odevamo u nove želje, u novu ljubav budućega veka, i kroz to da poznajemo naše ka nebeskoj domovini ili približavanje ili udaljavanje; no ubrzo to učiniti nemoguće je, nego
bezbožnošću, kad se ne baviš tuđom lepotom, kada vidiš da ti u susret ide žena, pa obuzdaš oči i ogradiš pogled strahom Božijim, onda to činiš Boga radi; isto tako, kad ne odevamo skupocenu odeću koja nas čini rznježenima, nego onu (odeću) koja je dovoljna da nas pokrije. Ovo pravilo može da se primeni i na obuću. Mnogi su došli do takve