. odmahnem rukom i zaključim:
bi da je to lepše i ukusnije.pa da idem svake godine.da vodim prijatelje i rodbinu tamo.ali kad spomenu da bi da idu, samo odmahnem rukom i kažem bio sam... jeo sam.... i kad im sve lepo objasnim, odustanu.šteta a o gospodinu Čiki, jednom od
izopšteno prisustvovala njihovim uzavrelim, a meni potpuno nerazumljivim, razgovorima. Tada mi je najlakše bilo da odmahnem rukom i kažem sebi da je to posebna sorta ljudi, kojima su još na rođenu upload-ovali sve te informacije. Verovatno su u
dželatima šuma što nas mame ja se lako mirim sa ono parčića leda što stišćem u ruci. Mirotočivom smirenošću ja bih da odmahnem rukom ali ne da se. Dakle sedeću na humci dočekujući okom tvoje bele ate iznikle iz skitskih vilajeta ljeta nebrojenih
dobro obavljao svoj posao. Uzmem ja jaje i tek što krenuh da ga razbijem ugledam komšiju kako mi maše sa trećega sprata. Odmahnem i ja njemu i on to zbog nečega shvati kao poziv i eto ti njega za tili čas kako strčava dole sa komadinom slanine u rukama. Ja
drzala tada prst na casi, vec stajala pored) odmahnem rukom... ali on nastavi da pise... pisao ne neke stvari iz naseg zivota, mog najranijeg detinstva koje niko od
valja teško stenje Hrani školjke od bisera lude Da je mesec survava i penje.... odmahnem glavom i ćutim. Ne želim da se vraćam u prošlost, ne mogu ponovo da preživljavam taj period svog života. Neke je stvari
, da li smo sami u Svemiru ali ne odbacim mogućnost postojanja života van planete Zemlje. Onda pročitam ovaj tekst, odmahnem glavom i kažem sebi, nema tu ljubavi niti će je ikad biti, pošaljem ovaj komentar, bez ikakvih nedoumica i ugasim
da je gluposti ZAKON odmahnem rukom, stresem se od uzasa i zatvorim patnicki oci nad surovom istinom trebalo bi prvo da probam da se nadjem. Cak, mogla
sam naucila i eto sta mi se desilo.:) Koliko su mi puta rekli "previse si dobra, to ce te ubiti" a ja se samo nasmejem, odmahnem rukom i kazem "ma daj, niko nije previse dobar, to ne postoji, nisam ni ja..." ili "neko to sve vidi.." NE ja nisam zelela
zamičem za uglove da osmotrim sporedne ulice. Je l ` ima?, viče za mnom, a meni je neprijatno da mu glasno odgovorim. Samo odmahnem rukom kad mu ulovim pogled. Otkupljivači plaćaju u dinarima za kilogram: gvožđe 10 - 12; aluminijum 60; lim 8; bakar 380
se sreća u stranu i tvoje lice me sjeti da sam zločinac bez premca... Okrenem se bez izvinjenja, spustim glavu i odmahnem rukom.. Razapnem luk u srcu i ispalim gvožđe na sebe...
, doslovce baš danas? Avion mi poleće za šest sati, glas mi se pretvorio u vrisak. Izlazim pred oltar za manje od Stanem i odmahnem glavom. Gledaj, ne brini. Obući ću nešto drugo. Nešto drugo? Deni odloži Vog i bledo me gleda. Kako to misliš, nešto
tupo u čoveka. Za tren ne mogu da se setim ko je on niti ko je Bijas, jer sam zaboravio na sopstveni morfovani identitet. Odmahnem glavom i proguram se iz kruga gde se tiska gomila slavnih ubica. Šljunak mi krcka pod nogama bez herojskog odjeka
. Pođe prema meni. Smeška se, a, vidim, bled. Ovako digao ruku. "Ljubo ", viče izdaleka." Ljubo, burazeru Sve je u redu " Odmahnem i ja. "Sve je u redu, Stole, burazeru." I oni odoše. Ništa nije u redu, mislim se, Stole, burazeru. Zapamtićeš ti meni. - I