je umarširao u učionicu poput Gojinog - kralja "ćurana ", pogledao nas i rekao: Kako hladne ruke?? Neću hladne ruke I odmarširao u legendu. I danas dan često kada se setim toga pomislim da li se to stvarno dogodilo. Onda shvatim da je to jedna
da se suzdrži i počeo je da viče: "Ne Hoću moju slaninu Moram nešto da ti kažem - slanina je dobra za mene ", a onda je ljutito odmarširao u svoju sobu vičući: "To je veoma zlobno" Kasnije je odlučio da se suoči sa neprijateljem, pa se obratio gošći rečima: "
su izmeštene regionalne centrale i Elektroprivrede i Zavoda za zaštitu spomenika kulture i Carine... U istoriju je odmarširao i Užički korpus Vojske, a najveći grad zapadne Srbije tonuo je u - provinciju. Prva doza neophodne infuzije ipak stiže -
izvidi i ispita šta je bilo sa odredom srpskih dobrovoljaca pod komandom generala Sulkovskog. Odred pukovnika Grina odmarširao je ka Sokolu putem od Valjeva, preko Stanine Reke, Ive i Pecke do Rožnja. U susret Grinu krenuo je dizdar sokolski,
sada operi ruke. Vreme je za večeru. Nisam gladan. Zatvorio sam torbu, zgrabio jaknu i otvorio vrata. Nije bilo nikoga. Odmarširao sam niz hodnik i našao roditelje u kuhinji. Odlazim, objavio sam. Neću ostati ovde da čekam da se rodi još jedan Fadž.
. Odmarširao je još uvijek vojnički, iako se bio presvukao u civil. Jovanče je s divljenjem gledao za njim.
uniformu koju je kupio u prodavnici polovne robe, izašao na ulicu i preprečio put grupi vojnika. Zaustavio ih je i odmarširao sa njima do gradske skupštine Kepenika (predgrađa Berlina). Tamo je uhapsio gradonačelnika i blagajnika i optužio ih