naprijeda put krvavom sabljom čini. Nu Dilaver, kako upazi tko viteze svo ' e najbolje smrtno bije i porazi, skoči da se š njim zakolje. Začu buku jur smioni, nu doć ne htje, dokli sprva Dauta s vrata ne ukloni ke mu on zaman mnogo rva; pače riječ je da tad ranu od vezijera Daut primi, i da zato sta na stranu od prvijeh s najzadnjimi. Vrijedni junak vezijer slavni bi razgnivjen veomi priko da jedan sam njegov glavni neprijatelj smije toliko. "Sad ćeš vidjet, prijeteć vika , odmetniče carski kleti, od careva namjesnika ko se carska vjera sveti "Glas grom, sablja trijes ognjeni, slikuje vihar ruka plaha silni vizijer i hrabreni kom smrt prijeti sred zamaha. Ali udorac teški tada bijesni Derviš u štit prima; iskre meće tvrda nada, siva i od munje sliku ima. Škriplje, reži, pjeni priki, čim se čuje bit i korit; riječ zameće, nu veliki ijed mu ne da odgovorit. U obje ruke sablju hvati i vrh glave ' u diže gori i, da život njom prikrati Dilaveru ,
protiskuje i protiče. I ko tako veće izide gdje najniži miri stoje, zgar niz tvrde skoči zide i usrnu među svoje. Dilaver se smjenstvu čudi, pak vapije: "Ah ", tako li na visinu stupit, hudi, padajući scijeniš doli?" Ljuto u srcu svom se smuti i zavika Derviš jako: "Za jače se podignuti čas je i koris pasti ovako Nu ja tebe pala vidim za vik veće ne ustati, da se kriješ ne tijem zidim neg pod zemljom da ideš stati" - "Lažeš, carski odmetniče , da ma vjera puna slave kom se djela moja diče, sveđ ti neće stat vrh glave "Vapi oholi:" Sad ćeš vidit što ja velim je li istina "Dilavera hoće slidit priko mira i visina. Nu ga ustavlja Daut silom:" Ustrpi se, veleć, malo Doskoro ćeš kazat dilom čije gospostvo već je palo. O ma bratjo, o junaci, slijedite me svi jedino Kad nam glava bude u šaci, pod nogami sve nam je ino; i da toj se zbude prije, ptica u kajpi zatvorena