, eno kako se ugojene odande vraćaju Slušala je to Katrja i ćutala, obmotala je nesreću teškim jarmom tuge i duša joj je odumirala . Sve što je u njenom srcu bilo živo skamenilo se, sve što je u duši bilo dobro, izgorelo je. Ostala je tuga i suze i Pilipko
kao sistem bude iskorenjen u potpunosti, tek kada ceo svet postane socijalistički. Onog ternutka kada država bude odumirala , direktno demokratski oblici odlučivanja će zaživeti. Dakle, direktna demokratija je moguća, ali samo u
zbog pojave pristupačnije poluindustrijske i industrijske robe. odumirala , a u prvim decenijama 20. veka uslužne delatnosti sve više postaju osobenost gradskih i varoških zanatlija. Posle
, Sibila je zamolila boga Apolona da joj udeli večni život, ali je zaboravila tražiti i večnu mladost. Tako je Sibila odumirala dok n akraju nije živela nemoćna u boci. Na kraju je ipak rekla« Želim umreti ».
skoro 1.500.000 birača, već zbog činjenice da je Beograd uspeo da u prethodne 4 godine nastavi da živi u Srbiji koja je odumirala .
je jedan oblik duha koji je nastao u vremenu u kome je, kako je to na jednom mestu rekao Niče, mit iščezavao, a kada je odumirala religija, pa je bila potrebna jedna nova forma, jedan novi oblik duha, ne kao zamena za mit i religiju, već kao
otuđuje od svih provincija, nego se sve više udaljuje i od sopstvenih naselja. Pošto su sela u međuvremenu demografski odumirala , vitalna narodna supstanca se prenela na periferije i u predgrađa. Ovu tezu je svojevremeno zagovarao Slobodan
julu 1971. godine Državni sekretarijat je nazvan Savezni sekretarijat za inostrane poslove. Pošto je savezna država odumirala i podruštvljavala se prema Kardeljevoj i Brozovoj ideologiji, znači, pridev državni je nestao i sada se upotrebljava
Vojvodina već drugačija Srbija. Suštinski od 1988. godine, a formalno od 1990. godine Vojvodina je tu da bi polako odumirala , a ne da bi funkcionisala. Zato je osmi odgovor unutrašnja decentralizacija i demokratizacija nezavisne države
večitog neprijatelja, koji ugrožava ideju i neodgovornosti, ni pred bogom, ni pred narodom, ni pred državom, koja je odumirala , stvarajući obožavane partijske »bogove«, koji kao sinteza likova »Barona Minhauzena« i »Mačka u čizmama« šetaju