je proglasio i zaštitio ojkanje, odnosno ojkaču , kao nematerijalnu kulturnu baštinu od
što je vrlo važan i pozitivan događaj. Međutim, ojkača nije zaštićena kao nematerijalna kulturna
ojkan, dalmatinska ojkalica, kordunaška ojkača , itd. Zapravo, radi se o pesmama kojima je koren
ući u radost Gospoda Boga svojega. Ojkača je deseteračka pjesma iz dva stiha, koji se
nije čuo dečji plač niti se zapevala krajiška ojkača , priča pomalo setno starina Mile Torbica iz
: Slobodan KOVAČEVIĆ NOVI SAD, 2. JULA (SRNA) Ojkača je upisana u prvi Nacionalni registar za
" fascinantna istovremena svježina i starina ojkače , jedinstvene poetsko-vokalne tvorevine čiji
Srbi iz Krajine i sa Dinare ". ojkače najbolje ilustruje ona iz Kočićevog vremena: `
/ tuđoj vlasti u vr ` jeme propasti ` ojkača , kao da je pisana u sadašnjem istorijskom, ali i
u Registar posebno je bitan zbog svojatanja ojkače u Hrvatskoj.
baštinu na listi UNESKA, jer je navodno ojkača samo njihova, što je notorna neistina. Time je
Srbije, da što prije institucionalno zaštiti ojkaču .
, konkretan proboj ka listama UNESKA. Jer, ojkača nedvojbeno pripada srpskom etnosu i Srpskoj, u
Srpskoj, u cijeloj BiH i, konkretno, u Krajini. Ojkača je deseterački dvostih, koji karakterišu
i radostan. Ničemu se u stihovima ojkače ne robuje, niti klanja.