verovatno između 1490. i 1497, i to zbog toga što se u njemu Matija Korvin spominje kao već mrtav, a poljski kralj Jan Olbraht kao živ.
Inače tekst je podeljen na 49 glava i jedini od svih na početku poslednje glave ima obraćanje ugarskom i poljskom kralju Olbrahtu da se organizuju za borbu protiv Turaka. Ovaj tekst je najpotpuniji od svih drugih tekstova, tako da će na vrlo malo
godinu. Da je samo malo razmislio o onome što je prepisao na početku poslednje glave, gde se pisac opana poljskom kralju Olbrahtu , morao bi se dosetiti da to nije moglo biti 1400, nego 1500. godine. Što se tiče pak onoga podatka o "ruskom pismu ", on će
u toj bici, da je on u Poljskoj uopšte živeo. Zatim smatra da Konstantin nije znao protiv koga se to poljski kralj Olbraht borio kad je pretrpeo znatne gubitke u ljudstvu: on je mislio da se to poljski kralj borio protiv Turaka za odbranu
je dakle došao u Poljsku za vlade Kazimira Jagjelovića (1447 - 1492). Svoje delo međutim upućuje Kazimirovu sinu Janu Olbrahtu (1492 - 1501), pa moramo pretpostaviti da u Poljskoj živi i za ovog drugog poljskog kralja. To pokazuju dva mesta u
u XVIII glavi, i to ovim rečima: "... jer nema tih koji bi veru branili i rasprostranjivali osim poljskoga kralja Olbrahta , koji je u ovo vreme znatne gubitke pretrpeo u ljudima svoje države, i to svakako što se starao o svojim bližnjima (
(rođacima) i braneći hrišćane protiv poganika za mir i slobodu hrišćansku ". Drugi put će se setiti Konstantin kralja Olbrahta u poslednjoj glavi: "Ugarski kralj Vladislav i poljski kralj Olbraht jesu dva brata koja leže pod jednim srcem, od
". Drugi put će se setiti Konstantin kralja Olbrahta u poslednjoj glavi: "Ugarski kralj Vladislav i poljski kralj Olbraht jesu dva brata koja leže pod jednim srcem, od jedne krvi potekli. Imajući tako veliku silu, bilo bi zaista božja kazna i
¶ Olbraht je načinio jedan ozbiljan pohod protiv Turaka i on se završio neuspehom. Biće da je tad "pretrpeo znatne gubitke ". Zbog
, i pored opasnosti koja je Poljskoj pretila sa te strane. Najzad se na rešenje toga teškog spornog pitanja odlučio Jan Olbraht . On se malo bojao da Moldavija ne izneveri u odsutnom trenutku, pa se spremao da na moldavski presto dovede svoga mlađeg
ne izneveri u odsutnom trenutku, pa se spremao da na moldavski presto dovede svoga mlađeg brata Zigmunta. Tako je Olbraht krenuo na jug 1497. godine. A moldavski knez Stefan Veliki, saznavši za poljski plan, okrene se Turcima i suprotstavi
godine. A moldavski knez Stefan Veliki, saznavši za poljski plan, okrene se Turcima i suprotstavi se s vojskom Janu Olbrahtu . Poljska vojska tada opsede moldavsku prestonicu Sučavu, ali ne uspe da je zauzme. Tako Olbraht bi prisiljen da
se s vojskom Janu Olbrahtu. Poljska vojska tada opsede moldavsku prestonicu Sučavu, ali ne uspe da je zauzme. Tako Olbraht bi prisiljen da napusti opsadu i da se vrati nazad u Poljsku. Ali ne stiže spokojno nazad, jer u sukobu kod Kozmina
laćati takvih ozbiljnijih pothvata [ 31 ]. Olbraht doista nameravao da otme turske crnomorske gradove, a da do njih nije ni došao. Prema tome, ovaj pohod je bio uperen
još jedna činjenica. Konstantin je u onoj svojoj rečenici iz XVIII glave mislio dakle na ovaj moldavski pohod Jana Olbrahta , koji je bio 1497. godine. Znači da je svoje delo morao pisati posle te godine, možda čak potstaknut porazom poljskim,