, nepartijska ličnost koja ne vodi dovoljno računa o realnom odnosu snaga koji se zasniva na osnovnoj ideji da niko u oligarhijskoj nomenklaturi ne sme mnogo da talasa.
priča je nepovratno minulo. Zabrinjavajuće je da predsetavnici tzv. demokratske vlasti u svojoj vlastodržačkoj i oligarhijskoj zaslepljenosti nisu više u stanju da realno sagledaju uzroke velikog poraza demokratskog predsedničkog kandidata.
istorijskih interesa radničke klase, zasnovane uglavnom na autoritarnim principima s izrazitim tendencijama ka oligarhijskoj strukturi, kako je to tačno zapazio Robert Mihels [ 9 ], nastoje da intelektualca pretvore u poslušnika aparata. Taj
u protekle četiri godine originalni snimak stanja svesti srpskih glasača. Original falsifikata. oligarhijskoj podeli sada biti malo više jednih, a sutra malo više ili manje drugih, to ionako nema nekih većih posledica. Tamo gde
izborima u SAD. U našim političkim uslovima kandidatura se sada dobija kao poklon za odanost, i to na stranačkoj oligarhijskoj tacni, i samo je potrebno da stranačka mašinerija unapred određenom kandidatu pribavi politički i demokratski
Jugoslavije u delovima. Pokazalo se da su vladajuće političke elite u Titovoj Jugoslaviji, postharizmatskoj oligarhijskoj vladavini i postkomunizmu jedino sposobne da generišu i produbljuju krizu a podjednako nesposobne da makar otpočnu
kada naglašava da političku vlast uvek vrše manjine (elite) i možemo prihvatiti zakon Roberta Mihelsa o tendenciji ka oligarhijskoj vladavini u partijskim organizacijama. Ipak, bilo bi pogrešno precenjivati stabilnost ovakvih elita u