na razvoj događaja u toku narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije, u kojoj će stanovništvo olovskog kraja, između ostalog, i zbog odlaska iz Olova većeg broja onih koji su bili bliski komunistima, odnosno onih koji su
, tako je radnik trgovcima i vlasnicima kafana znao da ostavi čitavu jednomjesečnu zaradu. Tako je stanovništvo olovskog kraja u predvečerje drugog svjetskog rata i napada fašističke Njemačke na našu zemlju, vladajuća buržoazija svjesno
koje su išle za tim da knjiga postane sastavni dio života šireg kruga ljudi. Cilj je bio jasan. Trebalo je naime, i narod olovskog kraja zadržati podalje od onih snaga koje su, pod rukovodstvom Komunističke partije, išle za tim da putem
razvitak radničkog pokreta, a i već postojeće organizacije bile su rasturene i onemogućene u radu. Uz sve to čovjek olovskog kraja stupajući u radni odnos, unosio je sebe onakvog kakav je bio: neobrazovan, opterećen nacionalnim i vjerskim
Zavidovići - Olovo - Han-Pijesak, uz otvaranje brojnih šumskih radilišta, što je dalo novi pečat cjelokupnom životu olovskog područja. Do tada je Olovo bilo stočarski i poljoprivredni kraj. Od tada Olovo postaje veliko šumsko eksploataciono
i dalje sa Tuzlom, i koji je za čitavo vrijeme između dva rata bila jedina saobraćajnica. Zbog toga se stanovništvo olovskog kraja najviše služilo željeznicom, odnosno tovarnim konjima tamo gdje pruga nije prolazila, a kolski saobraćaj je i
sindikata koji su u Olovu te godine imali 65 članova nisu mogli složiti oko izbora radničkih povjerenika. Radnici olovskog regiona takođe su štrajkovali zbog toga što je firma davala poslove akorderima, koji su uzimali posao stalno
razvitak radničkog pokreta, a i već postojeće organizacije bile su rasturene i onemogućene u radu. Uz sve to čovjek olovskog kraja stupajući u radni odnos, unosio je sebe onakvog kakav je bio: neobrazovan, opterećen nacionalnim i vjerskim
vijeku (i u prvo vrijeme turske uprave) nalaze i po selima izvan naprijed naznačene granice Olova. Zapadnu polovinu olovskog kraja zahvataju trijaski krečnjaci i dolomiti, a još dalje na jugozapadu javljaju se verfenski škriljci i kvarcni
, jer se baš u tim krečnjacima i u dolomitima javljaju rudne žice olova, i to od Dolova pa do Kruševa. Istočnu polovinu olovskog kraja ispunjavaju uglavnom jurski pješčari i tufiti, a na njima, duž Stupčanice; leži uzan pojas aluvija. U Gornjem
: Seferefendija (1617. godine) i Mehmedefendija (1637. godine), dok se u fojničkom manastiru nalazi jedan hudžet olovskog kadije iz 1718. godine. Olovske kadije spominju se i u turskim dokumentima i 1681., odnosno 1683. godine, a 1651.
. Naime, izuzev Olova i Olovskih Luka, koje su ležale nedaleko od rijeke, bliže gornjim ivicama polja, sva ostala sela olovskog područja bila su locirana dalje od rijeke (po kosama, stranama i dolovima), ali redovno u blizini snažnih vrela sa
srednjovjekovne gradnje mogu se vidjeti i na nadgrobnim spomenicima - stećcima, npr. u Križevićima. Stariji sloj olovskog stanovništva činili su oni rodovi koje je u Olovu i okolini zatekla austrougarska okupacija (bili su to uglavnom
u Bosni. Inače, u nekim drugim dokumentima navode se veće količine olova, i to u vrijeme dok još nije poznata aktivnost olovskog rudnika. Tako npr. dubrovačka vlada 2. jula 1376. godine naređuje Žoru i Matku Bokšiću, te Tvrdaku Bjelojeviću,
značaja, ove komunikacije su okupatoru naročito bile potrebne za izvoz sirovine i polufabrikata. Što se, pak, olovskog kraja tiče tu je u prvom redu dolazila u obzir eksploatacija prirodnih i do tada gotovo netaknutih šumskih bogatstava.