Onda je krenuo na put... "Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnim i otresam članke, smehom prelivene, ali, polako, tragom svojim, slutim, tišina
jedna vrsta gledanja, opet onaj sufler. To se zakačilo, to se zakačilo. Otresam pametovanje.
¶ otresam mokro granje lijska da je ne zalije i namještam kaiševe ranca jer se
put. Otresam blato sa sebe i nastavljam da koracam.
, teškim, neveselim. Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnim i otresam članke, smehom prelivene, ali, polako, tragom svojim, slutim; tišina
, sretnih, pijanih, bića. Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnim i otresam članke, smehom prelivene, ali, polako, tragom svojim, slutim, tišina
me malo popusti. Onda ustanem i, sakriven onde, počnem da poskakujem. Otresam nogama. I već - mnogo bolje. Uto se na putu preda mnom pojaviše dve
, utonuo sam u stanje letargije koje prethodi snu. Taman sam krenuo da otresam glavom kada su ušla trojica. Odmah sam ih prepoznao. Oni za mene još nisu
i bogatstvo, šta su ako ne taština i prašina i varka ovoga sveta, koje ja otresam kao blato s nogu svojih, uzlazeći na previsoko mučeničko dostojanstvo
čudne tvari. Letim, padam, ustajem. Brišem prašinu vremena sa kolena. Otresam reči i slike sa sebe kao da se nisu odigrale tu, u meni, na meni. Zaturam ih
stoje na regalu, to su slike svih ljudi koje sam volela, brišem sneg, otresam fotografije, ali sneg i dalje pada, prsti su mi se već ukočili, moram da
, ne mogu da izbacim iz sebe. Moram da hodam i to brzo, kao da nešto otresam . Kući dolazim smoždena i padam u težak san...
već na izlasku iz livade svežanj liči na pravi buket. Sa latica i listova otresam ili otpuhujem mušice, po kojeg mrava, bubamare i još kojekakve druge
kao bez duše. otresam ih od ugljenja sneno prožvaka vrijedni kuvar i poče da se gnijezdi u samu