religije, već njena moralna srž, njen ovostrani humanizam i prihvatanje religiozne etike kao
svetu, a Vasilika je došla među ljude, ovostrani svet. Vasilikin svet, svet lepote, gde je sve
mu ne može obećati, niti lep zagrobni, niti lep ovostrani život, pa ga je nabedila da će mu procvetati
primace još bliže. Ljudi su, slepi za svet naš, ovostrani , užurbano prolazili uokolo, zamišljeni nad
oglašava nema nikakve sumnje. Život ima svoj ovostrani i onostrani deo.
istorije ideja (ali i za samu istoriju kao ovostrani proces u kolektivnom singularu), budući da se
dovoljno nema, a pravedno ne bi zato bilo, jer i ovostrani srpskih sinova mnogo je i u pređašnja vremena
Matije Nenadovica: udari nekakva bolest u sav ovostrani narod, te pomre, te se ne može reći da se polovina
i, kao proizvod mitskog mišljenja, spada u ovostrani svet, u kosmos, dok stereotip drugih
. Dva sveta, dve šake mogle bi se objasniti kao ovostrani svet i njegov pandan onostrani-podzemni svet.
zajednice u teološki poredak, u kome ovostrani život može da predstavlja samo momenat
Nenadović pominju: udari nekakva bolest u sav ovostrani narod te pomre sa patetičnom konstatacijom: