poglede u predivna stvorenija Božja; pred velikim pretprijatijama nek se krije ime opasnosti; svi svjetovi bez očih su mračni. "Obodri me sin besmrtni neba i spravi me na breg nepoznati.
(odnosno bivaju uspavani), Turčin otvoreno i bez zazora govori o ovoj natčulnoj čulnosti. Evo stihova: očih plavetnijeg te mislite sa mnom vjekovati Đe ta sjenka što je dići može da mi stane pred vašim očima? "(898 - 902)
ovce i jaganjce, a ti kaži da ćeš nekud poći. To izvrši, pa se k meni vrati. No čuj dobro, Drago Dragoviću Mila si mi od očih mojijeh, al ' inače ak ' učini išta već ovako ka ti naređujem, vilovni su prestrogi zakoni - sestre će te ustrijelit
rječicu koja vraše sredinom pećine. Od milinah gledati ne mogah kad padahu zrake na cvjetove, koji bjehu okita livade. Očih pogled uši zabunio, tere na njih čut ne mogah ništa. Nasred iste prestol podignuti; na njem sjedi ka božestvo neko u
uma hram pretavni otpravite i bjesnite, da njegovo predstavljenje ne obija po mračnosti, ka krilata hitra tica kad bez očih , vječnim mrakom, leti tražeć ' neprestano viđet sjajno lice Feba. S vašim nježnim umnim vjetrom odženite gustu tamu sa
. očih , puca od jada, ne govori Ah, neću ga već koriti...) (V, 4).
. U to ne nije pomoga ni aspre. Sad imamo dvije crkvice đe se Bogu molimo i dvije tri kućine. Eto vidimo lijepo otvorenijeh očih da vodite Turke na sramotu, da ih razvale, ma se nećete u to pofalit nimalo, no će to, ako Bog da, i za vas u zo čas bit: teke
toliko; premami ih nevjera na vjeru ulovi ih u mrežu đavolju. Što je čovjek? Ka slabo živinče očih .
; slabostima smo zemlji privezani, ništava je, nego tvrda veza. Ali tice te su najslabije lovi svjetlost lisičijeh očih , nego orla krijući gledaju. Za vrsnijem bratom ali sinom pusti glasi milost utrostruče; nađeno je draže negubljena;
u nesvijest ljude al ' u pjanstvo neko prećerano. Više valja dan klanjanja jedan no krštenja četiri godine. O hurije, očih plavetnijeh, te mislite sa mnom vjekovati, đe ta sjenka, što je dići može da mi stane pred vašim očima? pred očima koje
, E su njemu oči izvađene, Umi njega vodom Kaladžijnskom, Pa je vila Boga zamolila, I Jovanu oči satvorila. Kad se Jovan očih dofatio, I svojega uzjaha Labuda, Pa ga igra pokraj vode ladne, Poje Jovan iz grla bijela: "Mili Bože, na svemu ti fala, "
, moj Bože, vitom jelom u planini, očih dva hlađenca bistre vode,