slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "palmotića".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
, o čemu svedoče i zapisi dubrovačkog diplomate i pesnika jakete Palmotića , iz 1667. (U tom spisu Niška Banja poredi se sa banjama u Budimu,
, za tu nesretnu dečicu bismo morali da izgradimo još na stotine Laza, Palmotića i sličnih ustanova. Da li to znači da vi u određenoj meri opravdavate
speva Gomnaiada dubrovačkog pesnika i pisca melodrama Džona Palmotića , Pucanj u govno, za sada, na žalost, još uvek objavljena samo
koju je nepobitno utvrđeno da pripada vremenu Dživa Gundulića i Džona Palmotića , to jest književnosti koja se u Dubrovniku pisala pre katastrofalnog
vrhunac dostiže u delima Ivana Dživa Gundulića, Dživa Bunića i Džona Palmotića . Ignjat Đurđević i njegovo delo Uzdasi Mandolijene pokornice iz 1728.
karakterističan izbor: svi, ili bezmalo svi, sadrže dela Džona Palmotića . Taj pisac, očigledno, bio je dragi pisac Gleđevićeve mladosti i na
plebejsko i razvezano, nego je ponovimo i ovde: ne bez uticaja Džona Palmotića , čija je dela tako mnogo prepisivao uzeo da radi na sentimentalnoj i
komedije jednog Marina Držića; ne čak ni historiske igre jednog Džora Palmotića . Sve što se u njoj radilo u to staro vreme dolazilo je od potrebe; i to
, jer je posle nje došla još samo Atalanta, mladićki pokušaj Džona Palmotića , koji se čvrsto držao Dubravkinih skuta, i koji je najvećim delom samo
epigona Sasina do Gundulića samog i do pesnika njegovog doba, Bunića i Palmotića , do minornih stihotvoraca posle velike "trešnje" i do Ignjata
nikako nije mogao obići ni barokni i nacifrani, melodramski duh Džona Palmotića . Njegove mnogobrojne melodrame najčešće nisu samo ugodna razbibriga
tekstovi: Arhivske vesti o dubrovačkom pozorištu u doba Gundulića u Palmotića , Pitanja književnosti i jezika, Sarajevo, 1958, knj. IV, sv. 1, str. 65
). Jednom su čak posegli i za prologom melodrame Alčina Džona Palmotića pretvorivši ga u "bugaršticu" Pozdrav Dubrovniku. Drugi su opet
, držali su je svojim životnim delom: za Gundulića je to bio Osman, za Palmotića Kristijada, a za Korčulanina Kanavelovića biće to Sveti Ivan, biskup
Ignjata Đurđevića (Pjesni razlike i početak prepeva Eneide), Džona Palmotića (Bisernica i Elena ugrabljena), Frana Bobaljevića (Skazovanje Troje