rekao da ma koliko čovek bio u svojoj grehovnoj palosti , u njemu je ostala mala iskra koja će u datom
sebi oko izvaditi, ko će svoju djecu zapaliti. U palosti vječnoj i nevidu čovjek ne zna kako se ranjava,
veze sa mestom rođenja, već su pre svega stanje palosti duha i fragmentacije duše (Provincijalac)
ushićenjem, jer zaista u vreme ono puno tmine, palosti i beznađa u ljudskom bogolikom rodu, javlja se,
um jalovo i bezizlazno vrti u zatvorenom krugu palosti , dijalektike njegovih teza, antiteza i
putem nevolja i nesreća. Nema na ovom stepenu palosti sveta druge mogućnosti komunikacije. Pa tako,
uopšte važi takođe i za crkveno učenje o palosti ljudske prirode i njenim posledicama.
; da je rod, sledstveno i narod, posledica palosti . Još zaludnija su upozorenja - i to Isusa Hrista
sjedinjenju sa Hristom ili, pak, protiv svoje palosti . Tamo gde je istinska revnost, nema
i duhovno i materijalno, jer po svojoj ljudskoj palosti i nesavršenosti bitan je i materijalni faktor.
je odraz duhovne i dusevne ogranicenosti, palosti , odraz kukavicluka malih ljudi na vladajucim
suštinu našega grešnog i palog života, naše palosti . Naš povratak istinskom životu može da započne
da u potpunosti i trezveno sagledamo sav bezdan palosti , svu tragičnost duhovne krize i dubinu
, nepokolebljiv u svojoj ustrajnosti da i u palosti svoga bića pokaže snagu i veličinu, onaj koji
ne može do kraja opravdati, jer je epifenomen palosti . Ali, suprotstaviti se silom odbrambenog rata