i bez toga mogao biti, pomisli Palunko. Palunka , da mu krati vrijeme, da mu priča priče. Priča ona o gavanima i carskim
dana u njih bilo. Žena niti plače, niti kuka, nego nijema po kući radi i Palunka dvori, a kuća tiha i pusta kao grob. Za neko vrijeme podnosi Palunko ovu
pusta. Da svisnem od jada Što si zaželio? Još ću ti jednom pomoći. Palunka samo jedna luda pamet, te kako sebi bijaše upiljio u glavu, da se nagleda
Morskoga Kralja. Palunka :
, na kamenu na Alatiru, sjedi Zora-djevojka. Palunka dočekala, lijepo ga uputila. Pokazala mu, gdje do ostrva na moru pliva
. Nasmija se on, nasmija se mali kralj, misli on: šali se Palunko te Palunka nožicom gurnuo:
, misli on: šali se Palunko te Palunka nožicom gurnuo: Palunka , od srdžbe bi svisnuo. Ode on tako i rasplače se od gorkoga jeda. Okupila
govori ojađen Palunko. Palunka , da tuguje za svojom srećom. A Palunko osta slugom u maloga kralja.
i pustopašniji, te što više dani pretječu, to dijete za veću ludu Palunka držaše.
. Prve večeri na ognjištu oganj podržavala i večeru varila, a kad Palunka nije dočekala, onda oganj zapustila i više ga nije palila.
. Palunka svejednako nema.
žena joj nijemim jezikom govorila: Palunka nikada Meni dojadilo čekanje. Il da skočim u more, il da se razbijem o
zlatna jabuka. Uhvatiš li na mjesečini lubina, olakšat ćeš jade tvom Palunku . Al do mora neznanoga treba proći tri pećine od oblaka: u jednoj je zmija
pod kolica prezati, da me voziš po zlatnome pijesku. Palunku . Gdje se dosad krio pred Zorom-djevojkom, kad bi jutrom pod more