koncepciji, vrlo je stara gradjevina. Nad naosom crkve je kube, koje se oslanja na četiri luka. Konstruisano je pomoću pandantifa . U osnovi je jednobrodna gradjevina sa oltarskom apsidom u obliku polukruga i sa naosom. Kube ima devetostrani tambur
se kupolama. Grupisanje polukupola oko centralne kupole je karakteristično za ovu arhitekturu. Primenom pandantifa ostvareno je prelaženje sa kvadratne osnove u prizemlju na kružnu osnovu kupole. Sa konstruktivne tačke gledišta
kruga, točka, apstraktnog simbola sunca. pandantifa (privjesaka), u kojima N. Čausidis i R. Petrović otkrivaju mitske i obredne funkcije; možda će se i za taj posao naći još
i Seoba Slovena na Balkanu. Trebalo bi, prema tome, postaviti pitanje: kako je došlo do oživljavanja oblika i tipova pandantifa na prostoru komanske kulture - da li prilikom susreta doseljenika s nalazima koje su mogli naći na putu ili otkrivanjem
bronzanodobskim predmetima nađenim u francuskim Centralnim Alpima, na prelazu iz bronzanog u gvozdeno doba, ima i pandantifa različitih oblika od točka bez unutrašnje parcelizacije a sa drškom na peteljci (annelet de Suspension), ili sraslom
godine gde su u turskom popisu pominje kao mesdžid - Ahmet-begov. To je mala građevina kvadratne osnove koja preko pandantifa prelazi u kružnu osnovu i završava se plitkom i slepom kupolom. Ispred džamije nalazi se otvoreni trem podeljen
čisto srpsko vizantijskom duhu i stilu. U osnovi ima upisan ravnostrani krst. Ima centralno veliko kube, koje se preko pandantifa oslanja na četri masivna stuba u samoj crkvi. Na četri strane od krsta ima četri mala kubeta. Oltarska apsida je vrlo
. Najvažnija celina u Hramu je kupola, koja dostiže visinu od 65 metara i ima 1.228 metara kvadratnih, a samo svaki od pandantifa (lučni trouglovi) koji je podržavaju, rezervisani za po jednog jevanđelistu, imaju 92 kvadrata.
poluobličasto zasvedena. U obnovi iz XIX veka dobila je kube osmostranog tambura, nespretno izvedenih pandantifa , oslonjenih o pilastre. Osvetljena je sa tri prozora na tamburu kupole, jednim na oltarskom prostoru i jednim na
uzdiže kupola. U osnovi pravougaoni oblik ovog traveja uslovio je spolja šestostrano postolje kupole i plitke pandantife . Kupola ima osmostrani tambur, spojevima stranica postavljen u pravcu istok zapad, sa četiri prozora. Niše u
pravougaone osnove do kružnog tambura postignut je sistemom pilastara, svodova, prislonjenih lukova i naglašenih pandantifa . Uzan i nizak tambur spolja je osmostran. Jednostavno omalterisane fasade ostale su bez arhitektonskog ukrasa.
. Prelaz između kvadratne osnove potkupolnog prostora i cilindričnog postolja tambura s kupolom ostvaren je preko pandantifa . Složeno rešenje postolja za osmostrani tambur kao i tri različita tipa koloneta na njegovim uglovima predstavljaju
iz kvadratne osnove prelazi se u osmougaonu, pa posle u kružnu (Crkva svetog Luke u Dafni) pandantifa (sferni trouglovi) koji omogućavaju prelaz iz kvadratne u kružnu osnovu kupole (Sveta Sofija i dr.)