da objasni njegovo ugledanje na Molijera, uočeno je već u nekoliko navrata. [ 8 ] Ali i pored toga što nam većina ovde iznesenih komentara i zaključaka danas deluju zastarelo, Popovićeve zamerke nam kao na dlanu nude čitav niz zahteva jedne vrste konvencionalnog pozorišta na koje se Sterija ugledao u delima stranih pisaca, ali samo delimično i u daleko manjoj meri nego što to na prvi pogled izgleda . paralažu sa Molijerovim Smešnim preciozama i pri tom navodi čitav niz zamerki na Sterijin račun, verujući da Steriji time čini čak uslugu, jer što se tiče karaktera, komike, satire, Molijer je, naravno, visoko nad Sterijom, i za ovoga je dosta što može i da se poredi s velikim francuskim piscem. [ 9 ] Za razliku od Molijera, tvrdi Popović, Steriji kao da predmet nije bio jasan kada je dao komadu i naslov po kojem Aleksa mesto Jelice izgleda glavna ličnost. [ 10 ] Sterija je, zamera
vršačkog perioda, i Sterija u njihovom tretmanu ni blizu nije delikatan kao što smo u prvi mah skloni da poverujemo. Oni, zapravo, uvek postoje kao kontrast i opozicija jednom dubljem dramskom sukobljavanju, a koje u datom trenutku preživljava krizu i zahvaljujući afektu protagonista za tren nadilazi njihovu pasivnost, napokon se ispoljavajući kao fizička požuda . paralažu i Tvrdicu, Sterija je otišao u Pokondirenoj tikvi. Fema je od početka nezadovoljna svojim brakom i pokojnim mužem, i novonastalu situaciju posle muževljeve smrti vidi kao mogućnost da u svoj život unese bitne promene. Gotovo odmah, vidi se da Fema ne želi promene koje bi poboljšale samo njen društveni status. Jedan od takvih momenata je kada Fema nagovara slugu Jovana da prihvati novo, modernije ime Johan, a zauzvrat mu nudi ruku sluškinje Ančice. Jovan, međutim, zna da
i zato se ponekad u današnjem svetu osećamo kao izgubljeni, ne razumevajući šta se stvarno oko nas događa, osećajući da je logika duboko zakopana i ne možemo doći do nje. Sve je na prvi pogled stvarno, ali ako zagrebemo ispod površine otkrivamo mrežu iz koje se teško ili nikako ne možemo izvući. U prilog svemu tome ide i površnost žrtve koja je obično obuzeta nekim svojim uverenjem i strašću koju lažov vrlo dobro prepoznaje i pretvara u svoju korit. Sterija je kroz Lažu i paralažu vrlo dobro pokazao kako funkcioniše taj mehanizam, ali kao vešt i inteligentan pisac je sve zaodenuo u komediju punu značenja i preokreta, ismevajući junake, a u isto vreme nam stavljajući do znanja da smo svi mi u tim ulogama, podsećajući nas i opominjući da se zauzdamo u lažima ili pokušamo da prepoznamo mehanizme .
Dzulian je zapoceo radnu s kapuljacom, pa onda u jeku skripe i cike svuko kapuljacu i tako se kod obe svedjanke desilo curenje. To je po svedskom zakonu jednako silovanju, to kad neko usled skripe i cike skine kapuljacu a ne obavesti osobu suprotnog pola o mogucnosti svakojake curke. Tako sada naseg junaka iz narodne pesme Dzulijana, vijaju raznorazni Inter-polci zbog dvostrukog polnog curenja, a i zbog pol-itickog . paralažu ". MOžda je bolje da kažemo i poneku istinu o nekim političkim i novinarskim angažmanima ovog tipa.Namnožili su se i peglaju ili razvodnjavaju našu nacionalnu krv.A to što vi to n edopuštate nije dalekovido nego koterijski saglasno s tim nastojanjima .
šest predstava koje je selektor dr Dragana Čolić-Biljanovski izabrala sledivši ideju da predstavi srpsku komediju od Sterije, preko Nušića do savremenih autora. Može se pristati i na konstataciju da je ovaj koncept delom i iznuđen, ne samo zbog toga što je ova godina posvećena Steriji već i činjenicom da na srpskim profesionalnim scenama nema novih postavki Nušićevih komada, no to neće umanjiti vrednost viđenog. Jovana Steriju Popovića videli smo dva puta: « Lažu i paralažu » u režiji Juga Radivojevića i izvođenju Narodnog pozorišta iz Beograda i « Pokondirenu tikvu » u režiji Milenka Pavlova i izvođenju vršačkog Narodnog pozorišta « Sterija ». Savremenu komediju predstavljala su tri teksta: « Žaklina Bandeka » Stevana Koprivice u režiji Slavenka Saletovića i izvođenju « Favi teatra » iz Beograda, « Svinjski otac » Aleksandra Popovića u režiji Egona Savina i izvođenju Kruševačkog pozorišta, i komad « Žanka » Miodraga Ilića u režiji Slavenka
. Steriji se činilo da je Nikola Đurković, kao reditelj, glumac, dramatizator, prevodilac pa i pisac najpogodnija ličnost za nastavljanje tradicije Teatra na đumruku, te mu je stoga i pomogao da dođe do dekoracija i rekvizita koji su pripadali Teatru na đumruku. Zato nije slučajno što je svoju prvu svečanu predstavu Nikola Đurković posvetio Jovanu Steriji Popoviću igrajući njegovu tragediju "Miloš Obilić ". U svom repertoaru Teatar" Kod Jelena "imao je još i" Pažu i paralažu ", "Svetislava i Milevu "," Vladislava kralja bugarskog ", "Toržestvo Serbije "," Ajduke ", "San Kraljevića Marka "," Smrt Stefana Dečanskog ", "Tvrdicu "," Pokondirenu tikvu ", "Đorđa Kastriotića ". To je svakako bila dominantna grupa komada na Đurkovićevom repertoaru, koja je u novim interpretacijama potvrđivala ono poznato da je Jovan Sterija Popović najznačajniji pozorišni autor. Upadljivo je bilo interesovanje za Sterijine istorijske komade, što još više
od najboljih glumica naše kuće Silvija Križan, posle četiri godine izbivanja, vraća se na scenu i to u projektu Brod teatra, predstavi radnog naslova "Vita nova ", čija je premijera bila sredinom februara u Pozorištu mladih. Četiri glumca progovoriće o demenciji, mitomaniji, istrošenosti ljudi bi još nešto u životu, iako više nemaju snage i sposobnosti za to. U banji / bolnici, nekoj vrsti sanatorijuma u kojem obitavaju oni žele da naprave predstavu ( Sterijinu Lažu i paralažu u kojoj su uloge obrnute: muškarci su žene a Jelica je muško ) ali nakon bezuspešnih pokušaja vraćaju se u svoj izgubljeni, lekovima nakljukani život
¶ paralažu .
( holerik, flegmatik, melanholik i sangvinik ) ulaze u repertoar alhemijskih referenci Sterijinih. Sve to osložnjava njegovu satiru i daje joj jednu neočekivanu, hermetičku dimenziju. Vrhunci ovih satiričnih kalendara, kao Panegirik crvu, Vinka Lozića filosofija, O mesecu, Kuda? Izobretenije karti, O bolesti, Lek od boja, O meni mesečnoj, pokazuju povremeno pravu klasičnu erudiciju, a povremeno se vezuju za humor i satiru Sterijinog teatra, za Zlu ženu ili Lažu i paralažu koji se pominju poimence .