narodnoj kulturi, naročito u filmovima, TV programima i drugim vizuelnim medijima, ali i u muzici. Film je mnogo puta parodiran , napr. u epizodi Simpsonovih« Treehouse of Horror V », u segmentu nazvanom« The Shinning »(Sijenje).
je poreklo depresivnog i mračnog utiska koji izaziva Roman o Londonu. Jer, Hrist nije tek nemoguć, već je moguć samo kao parodiran ; đavo prodire i u neprikosnovenost lika, u njegov ontološki osnov, karikira i deformiše, stvara masku: "dostojno je
, ostaje iznutra očuvan. Hrist Crnjanskog upravo je destruiran u samoj svojoj unutrašnjosti, on je nemilosrdno parodiran a mnogo nevidljivije, što znači da su đavolove snage u odnosu na Braću Karamazove i, čak, Doktora Faustusa postale ne
obrok s njim. A ipak, ta sekvenca je jedna od najupečatljivijih u filmu koji obiluje nezaboravnim momentima (i bio je parodiran najefikasnije u filmu Mela Bruksa (Mel Brooks) Young Frankenstein (1974)). Karlof nije bio jedini koji je osporavao
ulogu i glumio je slavnog ali tragično ucveljenog Grofa u filmu Dracula (1979), a iste godine mit o vampire je parodiran u kempi filmu Love at First Bite (1979) sa Džordž Hamiltonom (George Hamilton).
bi mogle da budu dobre - to nisu, ili prestaju da budu. Mislim pre svega na pomenute priče Demokrasi, zatim Nimbus, gde je parodiran status koji kompjuterske, gadžetske tehnologije imaju danas naročito kod mladih generacija (tehnološki Hrist).
kinematografiji. Kao dokaz popularnosti ovog filma služi i činjenica da je scena kada Vitez i Smrt igraju šah, jedna od najparodiranijih filmskih scena u istoriji filma. Kao da je to u napred znao, Bergman se, takođe, tokom filma, podruguje Smrti. Ona
u filmu stalo, a tačka gledišta se prebacuje sa jedne kamere na drugu. Ovaj način snimanja je potom masovno kopiran i parodiran . Takođe jedna od inovacija je i takozvani "bullet-time effect" koji prikazuje metke kako proleću u usporenom vremenu
odmerenija. Za pisca opšte nije bilo od presudnog značaja u kakvom će prostoru biti favorizovana njegova komedija ili parodiran sam sadržaj. To nije suština dela koja duboko izvire iz samog života i izvornog mentaliteta sredine koji ipak nije
: u Homerovim pismima sa fronta demitologizovani su tipični nacionalistički narativi o ratu, dok je, istovremeno, parodiran i balkanski kult mačizma i nedodirljive muškosti, kroz grotesknu inscenaciju seksualno neuspešnog ratnog heroja (