slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "partizanka".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
se najpre u Španiji, gde j ranjen, a potom u zavičajnoj Srbiji, gde biva organizator ustanka i prvi politički komesar Valjevskog partizanskog odreda. Njegova pogibija početkom 1942. u 28. godini života, kao i proglašenje za narodnog heroja u julu 1946. uzvisili su ga u legendu, ili, tačnije, u istinitu legendu, kako bi rekao njegov saborac i pesnik Jovan Popović. Od onih što su životom i junačkom smrću pokazali da se može sve dati za ono što izgleda nemogućno ( po rečima partizanke Mitre Mitrović ), Žikica Jovanović je sebe i ovaj kraj lepe Srbije uzdigao zauvek u istorijski nezaborav našeg kolektivnog pamćenja i poštovanja .
poslovanja i uštedu privredi u iznosu od 1,5 milijardi dinara godišnje, navodi se u saopštenju vlade . Partizanka
opštine Ub. U prilog tome govori i činjenica da je samo tokom jednog dana 45 izbeglica predalo zahtev za pomoć, koju obezbeđuje Komesarijat za izbeglice pri Ujedinjenim nacijama ( UNHCR ), u saradnji sa italijanskom humanitarnom organizacijom INTERSOS . partizanki i političkih aktivistkinja u socijalističkoj Jugoslaviji, nastaloj delimično i njihovim angažmanom u oslobodilačkom, revolucionarnom i građanskom ratu između 1941. i 1945. godine. Težište je na idejama, aktivnostima i problemima istaknutih predstavnica predratnog levičarskog ženskog pokreta, odnosno pokreta otpora, koje su posle 1944 / 45. godine vršile određeni politički i društveni uticaj u Antifašističkom frontu žena Jugoslavije, ali bile i na
gradjane, vec izgleda da postaje neki reality-show partizanka kolo vodila .. ".
tek u drugoj polovini 19. veka, okupljajući se oko udruženja koja su se bavila humanitarnim i socijalnim pitanjima. Najveće i najznačajnije od njih Kolo srpskih sestara osnovano je tek 1903. na inicijativu slikarke Nadežde Petrović i sve do 1918. je angažman žena bio vezan za ono što je hrvatska antropološkinja Lidija Sklevicki definisala kao filantropski feminizam. Ipak, upozorava istoričarka Ivana Pantelić sa Instituta za savremenu istoriju, autorka knjige Partizanke kao građanke, u drugoj polovini 19. veka su se pojavile i visokoobrazovane žene prepoznatljive same po sebi, školovane u inostranstvu, najvećim delom u Švajcarskoj. Tako je Srbija dobila prvu lekarku Dragu Ljočić i sestre Anku i Milicu Ninković, koje su po povratku uspele da u Kragujevcu otvore osnovnu školu za devojčice, ali su vrlo brzo onemogućene da rade i zbog svog angažovanja bile primorane da napuste Srbiju. Tadašnji predsednik vlade je izjavio: Čovek komunista ,
u Hrvatskoj Anku Berus koja je zauzela baš muški prostor ministarstvo finansija . Partizanke kao građanke
, i gimnastici koju stranački lideri primenjuju da bi eskivirali propise. Što im, naravno, neće smetati da se za Dan žena i sami lepo provedu zbog dobrog posla koji su zajedničkim snagama napravili . Partizanke kao građanke, a u njenom radu je primetan značaj koji daje Antifašističkom frontu žena. Ma koliko se danas neki rugali i omalovažavali AFŽ kao organizaciju, njena uloga u emancipaciji žena naročito na selu je ogromna. To nije bila centralizovana organizacija, već je imala razgranatu mrežu i aktivistkinje-volonterke su uspevale da dopru do žena koje nikada ranije nisu imale priliku da upoznaju žene koje su mislile i delovale drugačije nego što je klasična patrijarhalna
za izbeglice koje prelaze u Jordan . PARTIZANKE KAO GRAĐANKE ( 10 )
Već 1950. godine uspostavljeno je radničko samoupravljanje kao koncept novog tumačenja marksizma i puta u socijalizam jedne države. Napušten je model seljačkih radnih zadruga u poljoprivredi, a novom spoljnom politikom uslovljeno popuštanje dovelo je do ideološkog raskida sa Sovjetskim Savezom koji će se, bez obzira na pomirenje iz 1956. godine, dogoditi krajem pedesetih. Sukob sa Informbiroom predstavljao je prekretnicu u politici emancipacije žena, a posebno partizanki . Kriza koja je usledila posle Rezolucije i raskida, dovela je do prvog velikog udara na jedinstvo i politiku KPJ posle rata. Rastrzana više unutrašnjom istragom nego sukobom, KPJ je ušla u proces promena koje su, po nestanku sovjetske opasnosti, dovele do velike demobilizacije partijskog članstva i kasnije, stvaranja masovnog saveza komunista. Takve promene vremenom su smanjile raniji politički i društveni značaj bivših partizanki, koje su do tada većim delom bile
emancipacije žena, a posebno partizanki. Kriza koja je usledila posle Rezolucije i raskida, dovela je do prvog velikog udara na jedinstvo i politiku KPJ posle rata. Rastrzana više unutrašnjom istragom nego sukobom, KPJ je ušla u proces promena koje su, po nestanku sovjetske opasnosti, dovele do velike demobilizacije partijskog članstva i kasnije, stvaranja masovnog saveza komunista. Takve promene vremenom su smanjile raniji politički i društveni značaj bivših partizanki , koje su do tada većim delom bile integrisane u mirnodopski život i započele svoje civilne karijere. Smanjenje ekonomskih davanja dovelo je do manjih ulaganja u organizacije kao što je AFŽ, i u njihove novine i časopise. Već 1951. promenjena je forma časopisa. Napuštajući političku i ideološku rigidnost časopisi su postepeno poprimali formu običnih ženskih magazina .
časopisa. Napuštajući političku i ideološku rigidnost časopisi su postepeno poprimali formu običnih ženskih magazina . partizanke , bile su takođe progonjene tokom ovog velikog, pre svega partijskog raskola, ali i dubokog sukoba u društvu. Sukob sa Informbiroom doveo je do svojevrsne, svakako neuobičajene emancipacije, pošto su prvi put u mirnodopskom periodu žene u masi, posebno one politički aktivne, bile zatvarane i kasnije ostrakovane iz društva .
području u toku novembra i decembra na razne, više na zverske načine, ubili 166 boraca NOP-a, što su njih oko 1.200 pohvatali i predali Nemcima, od kog broja je njih 449 platilo svojim životom na raznim okupatorskim stratištima. 94 partizanki Rosi Aleksić iz Čačka, koju su četnici ubili u Markovici? Nije im skrenuo pažnju ni postupak zločinca Žarka Borišića prilikom streljanja partizana u noći izmeću 6. i 7. decembra u Trbušanima, kada mu se molbom obraćala Gvozdenija Mićović da joj ne streljaju sinove i muža, on hladno odgovori: "Muža ćemo da ti streljamo i jednog sina. Ti odluči koga sina da ti streljamo, a koga da ostavimo ". Nije to smetalo autorima da kasnije ovog zločinca proglašavaju za nekog velikog i
NEMA nikakvih afera u karijeri - DAKLE ČESTIT JE I POŠTEN Partizanka i četnici zajedno ?
ljudi, prikupljanja hrane i odeće, preko učešća u radnim akcijama, do solidarnosti sa narodima koji su se borili protiv kolonijalista. Živelo se teško, jer je zemlja bila tek oslobođena, ali nije bilo socijalnih razlika kao danas. Zato mi je drago što su Kostolac i Požarevac postali moderni gradovi, rekla je Mara Ustić, penzionerka iz Lazarevca, prošle subote prilikom obilaska objekata požarevačkog Narodnog muzeja . partizanka sa konspirativnim imenom Dalmatinka, poklonila je Narodnom muzeju brojna dokumenta, koja slikovito govore o posleratnom razvoju Kostolca i požarevačkog kraja, ali i odlikovanja, spomenice i fotografije. Domaćini Mari Ustić i predstavnicima boračkih organizacija iz Niša i Požarevca bili su direktor Narodnog muzeja Milorad Đorđević i upravnik Galerije Milene Pavlović-Barili Radosav Stanojević .
: partizanka tetka joka gradi svoj skromni dom 1