Ukoliko nema neke interesantnije teme toga dana ( kome je vetar podigao suknju, ko ima novu devojku ili koja se zvezda napila prošle noći ), reći ćemo koju u razgovoru s nekim ko nam dođe na partiju ogovaranja ili jednostavno uzdahnuti u znak solidarnosti. To, da Pančevo nije daleko ni od jedne tačke na zemlji kao što se nuklearne probe ne izvode u tamo nečijem okeanu i što ne postoji mesto dovoljno daleko od našeg dvorišta kada su u pitanju otrovi, smatraćemo u najmanju ruku patetičnom izmišljotinom nekog dosadnog naučnika koji želi da privuče pažnju na sebe. Ili, što je još verovatnije, pokušajem da se politizuje par čestica čađi u vazduhu iznad Pančeva. Progutaćemo ono što je lako svarljivo našem slabašnom umu. Onda će jedne noći, Karađorđev pisar, Steva, šinuti jedno hiljadu i trista tona eksploziva na Hafiz pašu u Paraćinu a dosetljivi ribolovac će iskoristiti gužvu i baciti jedan štapin dinamita u Moravu na stotinak metara od mreže koju je
toliko opštepoznate stvari ... a nažalost kod nas? - marksistički udžbenici su čudo ... patetičnom patriotskom retorikom koja je providna i uvredljiva. Šta reći osim da su prosečnom Rusu zgražavanja likova poput "Jovana" ( karikatra tipa Sakašvili ) milion i trinaesta rupa na svirali, i da je zahvaljujući naporima nekih ljudi, pa makar i KGB patriota Rusija stala na noge i očuvala evropsku stabilnost .
najvišim standardima svih svetskih TV stanica, onda je to je bila produkcija TV drama i TV serija kakvom se malo koja druga svetska televizijska kuća mogla pohvaliti. A ta i takva TV produkcija mogla je da bude tolika samo uz uslov da je to što se pravilo bilo stvarno dobro, pa da neko hoće to da u tolikoj meri i gleda. A da bude toliko gledana, TV produkciji kod nas je obezbeđivalo domaće glumište. Valjda nijedna filmska i TV produkcija nije imala toliko zvezda, ali ne zvezda u onom patetičnom smislu, zvezda koje to postaju tek uz ogroman propagandni aparat pa im se dâ crveni tepih i limuzina kad već nemaju ništa drugo što će da učini da se pojave kao zvezde, već zvezda koje su zvezde među narodom, običnim ljudima. Kada je Ranko Munitić napravio seriju TV intervjua koja je brojila preko stotinu epizoda jer imalo je tu s kim da se priča, da ne počnemo sada da nabrajamo sve, od Miodraga Petrovića Čkalje, Mire Stupice, Rahele Ferari, Danila Bate Stojkovića do svih ostalih
žive u iluzijama u pogledu oicijelne srpske politike pa i politike Tomislava Nikolića.Ima ona stara izreka "Star se vlah ( ja koristim terminoliguju akademika Kecmanovića ) ne poturči, pa zašto naivna bošnjačka politika očekuje da Toma Nikolić bude izuzetak u tome ? patetičnom tonu, već čuli od Borisa Tadića i jedne tačne, ali beznačajne opaske o Srbima - "Bosancima ", odnosno Srbima -" Srbijancima "zaključili su da se čovek, uprkos poodmaklim godinama, iznenada toliko popravio da mu je više stalo do Bošnjaka nego do Srba. Preko noći su zaboravili ono što su do juče ponavljali: da je Toma bio Šešeljev radikalski doglavnik i četnički vojvoda, da je rekao" da BiH propada "i" da je Republika Srpska jedna od srpskih država ".
Mirko Marjanović iako je mjesec ranije tvrdio da ni mrtav neće u koaliciju s Miloševićem . patetičnom završetku, Vuk je pao. Uzvratit će Miloševiću da je najveće zlo srpskog naroda te da mu je žao što mu se nije sudilo u Beogradu. Krajem 1995. zaljubljeno će: Tvrdim da Milošević nije ni šovinist ni nacionalist. Nostalgičano je iskren i emotivno reagira kad se spomene Jugoslavija. Miloševićev režim nazvat će komunofašističkim i tražiti njegovo rušenje, a 1995. moliti međunarodnu zajednicu da prihvati Miloševića i njegova nastojanja za mir .
je priču o Jugoslaviji svoditi na odnose Srba i Hrvata, kao i priču o raspadu Jugoslavije na njihov sukob. Sarajevski pjesnik Semezdin Mehmedinović zapisao je jedanput: "Meni se čini da su upravo srpsko-hrvatski odnosi patetičan stereotip zato što su odavno definirani, zato što su poznati i predvidivi, i iskreno govoreći manje zanimljivi od srpsko-makedonskih, ili slovensko-hrvatskih, ili bosansko-crnogorskih odnosa." Hudelistova knjiga uklapa se u dijagnozu o patetičnom stereotipu. U njoj se opširno razglaba o savezničkoj ponudi ( nakon Londonskog ugovora sa Italijom ) Nikoli Pašiću iz 1915. koja je, kao, podrazumijevala stvaranje velike Srbije, što je Pašić odbacio, a zarad Jugoslavije. Miroslav Krleža ( za čije Zastave Darko Hudelist stručno kaže da su inferiorne Ćosićevom Vremenu smrti ) piše negdje sugestivno i efektno o razgovoru Ivana Meštrovića i Bogdana Popovića, a nakon što je Supilo izvijestio Meštrovića o sadržaju
ovoj medijskoj slici, dok neki ionako jasno interesno vezani za ovakvo prikazivanje stvarnosti zapravo nikada nisu ni utihnuli. Da li je reč o stvarnom ubeđenju, posledici svesne i nesvesne uslovljenosti ovakvim prikazivanjima koji su implantirani uticajem globalnih medija i nevladinih organizacija, moralističkoj naivnosti, ili otuđenosti od vremena i prostora nije lako razlučiti. Jasno je da ove crno-bele slike idu naruku ovom sasvim sigurno slabašnom i patetičnom pokušaju da se legitimiše nasilje nad jednom suverenom državom i međunarodno pravnim poretkom .
otelotvori u njenoj metafizičkoj suštini. Indikativna je i prozračnost oblika u kojoj se prepoznaje Protićeva zaokupljenost da ogoljavanjem teksture platna, ukidanjem telesnosti linije i neutralnošću impasta, postigne skoro nedostični stepen telesnosti dematerijalizovanih ploha totalni slikarski prostor imaginacije . patetičnom težnjom ka značenju ", ka univerzalnim suštinama. Preglednost i jednostavnost kompozicije za Protića je izazov da gledaocu postavi zamku. Dešifrovanjem semantičkog ključa ne utvrđuju se i elementi kojima je postignuta sugestivnost. Po pravilu, složenost postupka u odgovarajućem je odnosu sa minimalizmo pa nismo daleko od zaključka d aje to relativna oznaka umetnikovog opusa. On zapravo i jeste estetička obmana pošto je kao građevina mašte sazdan na sprezi sila
mutaciju, a kvalitetni su i kada je u pitanju maska tj. izgled zaraženih ( koji su me najviše podsetili na Orke iz "Lord of the Rings" trilogije ), kao i u scenama rasparčavanja glava inficiranih i ostalih scena nasilja . patetičnom , a dosta iracionalnom ljubavi Sonje prema Marku. U svakom slučaju, "Mutants" vredi pogledati, ali nemojte postavljati preterano visoka očekivanja .
opravdava naše narodno verovanje; ali venčavanje s Helenom, put u prošlost kao na nekoj "time machine" od Velsa? To je suva konstrukcija bez duše. Iako sa Kroćeom valja priznati da je Faust II prepun pesničkih lepota inače, i jedan biografski fenomen - jer kad je starac od 80 godina mogao još da onako nešto stvara patetičnom i glomaznom herojstvu. Tu je životinjski ep Lis Rajneke, pun žovijalnosti Hans-Zaksovske, tu idilički ep Herman i Dorotea. Dva dokumenta za svestranost Geteovu. Životinjski ep, kako je poznato, važio je od davnina kao antidot protiv mudrosti erudita, kao osveta života knjizi; a idilični ep koketuje s prirodom. Herojski ep Ahileis Gete nije mogao da završi - i to je vrlo karakteristično za njegovu umetničku fizionomiju .
stvaranje uopšte. No, prevedena na standardni jezik, šatrovačka poezija otkriva inače zatvorene svetove subkultura, podzemni život, a budući da se šatrovačkim jezikom služi ponajviše mlada populacija, ova poezija uvodi čitaoca direktno u specifičnu emociju i raspoloženje mladosti . patetičnom i ona nije isključivo razorila predmet, već je ostvarila novi, humorni estetski kvalitet [ 29 ] pesme .
izrađenih igli. Tetoviraju se i ljudi i životinje. Mada bi bilo nesvakidašnje zabavno istetovirati glavu Bore Drljače trudnoj krmači na dupetu, ipak ćemo se baviti ljudima. Ljudi se tetoviraju iz esktetskih, ritualnih ili običajnih razloga. Ako ti devojka nije ćerka poglavice Maorskog plemena ili Jakuza, lako je zaključiti da joj je rozi vilin konjic sleteo na sisu kako bi se tebi ukrutio kad ga vidiš. To što raznorazne TV emisje pokušavaju svaku tetovažu osenčiti nekom patetičnom propratnom pričom je holivudsko sranje za emotivne gubavce .
kvazinaivnosti citirajući dečiju pesmicu o kućama od čokolade. Prave namere ovog evroskeptika po vokaciji, a analitičara po zadatku kriju se, naravno, u konstataciji kako se: u Srbiji zapatio jedan neobičan soj evrofanatika koji više vole Uniju više nego tatu i mamu a o državi i otadžbini da i ne govorimo. Jezički problematična konstrukcija: više vole Uniju više nego tatu i mamu, sa dvostrukom upotrebom prideva više, u funkciji je, dakako, Vukadinovićevog poentiranja patetičnom upitanošću: da li će i kada jednom i Srbi shvatiti da im je gruba srpska košulja ipak bliža od evropskog kaputa ?
koji su neumerenim i neodmerenim hvalospevima obasuli knjigu Bosanski rat i to kao intelektualni jarani Kusturice i Dačića demonstrirajući šta uistinu znači optimalno iskoristiti preimućstva zaostalosti i nerazvijenosti koja su naš početni intelktuelni kapital. Pri tome je u ovom tekstu pokušao da predstavljanje ove knjige pokaže kao još jednu od beogradskih revija ludosti navodeći samo učešće jednog od učesnika na ovoj tribini . patetičnom i politikantskom govoru Dragoslava Bokana kolumnista Danasa je u stvari nastojao da diskvalifikuje ne samo ostale učesnike ove promocije već i samog autora knjige Bosanski rat. Međutim, to je već toliko puta oprobani metod političkog i ideološkog obračunavanja sa onim ljudima koji imaju drugačije mišljnje o uzrocima rata ne samo u Bosni. I u samom pozivu izdavača Službenog glasnika data je suštinska informacija o značaju objavljivanja ove knjige. Na kraju 20. veka
da koriste "reč je o. .. ". Mislim na one koji u istom pasusu napišu" pod Vindovsima "i" u Vindovsu ", ne znajući da li da se priklone jednini ili množini kada govore o jednom proizvodu čije ime su transkribovali iako je ono zaštićeno na tržištu. Neki se i potrude, ali nedovoljno: kažu "u Uindouz operativnom sistemu ", umesto" u operativnom sistemu Windows ", koristeći konstrukciju rečenice po pravilima engleskog, a ne srpskog jezika . patetičnom ( izvinite: tužnom ) nastojanju da odbrane pismo, mnogi demonstriraju ( izvinite: pokazuju ) da ne poznaju svoj maternji jezik. A tek šta reći o onima koji brkaju pojam "službena upotreba pisma" sa pojmovima "javna upotreba pisma" ili "lična upotreba pisma "? Zaboga, jezik prava je precizan iako je većini nerazumljiv; ali, ko je još video da prosečni Srbin priznaje da nešto ne razume? ... Ne vidim nijednu posledicu potezanja takvih argumenata, osim činjenice da mnogi