od tri sata, nastavi poduhvat. Kolona, uskoro, izbija na široku autostradu i juri pod punim gasom. Naleće, pred svitanje, na grupu od 400 oficira i vojnika ( 3 ) Luftvafe ( nemačkog ratnog vazduhoplovstva ); rasplamsava se borba. Rezultat: pet poginulih Nemaca i jedan Amerikanac. Nemci su razbijeni, a Baumova grupa nastavlja usponom kroz šumski predeo, grabeći prema mestašcu Lor . Patonova Treća već hvatala u koštac. Njemu to nije poznato, no, grmljavinu američkih tenkova prepoznaje njen komandant pešadijski general Hans fon Obstfelder, pa bez oklevanja šalje obaveštenja i naređenja na sve strane: desant primećen, svim raspoloživim snagama opkoliti i uništiti neprijatelja .
evakuisana. U obruču je zarobljeno 40.000 nemačkih vojnika, a u borbi je poginulo oko 10.000. Da je Montgomeri bio brži u obruču bi se našlo preko 100.000 nemačkih vojnika . Patonova ofanziva je zastala 31. avgusta 1944. god. kada je njegova armija ostala bez goriva u blizini reke Meze, neposredno nadomak grada Meca u Francuskoj. Vreme koje je potrošeno na dopunu jedinica gorivom i municijom Nemci su iskoristili da bi utvrdili grad i pretvorili ga u tvrđavu. Grad koji je bio utvrđen još iz vremena Francusko-pruskog rata 1870. godine imao je preko dvadeset forova od kojih su najveći bili naoružani topovima kalibra 105 mm i 150 mm, uglavnom francuske
, 5. oklopne armije i 7. armije imale su zadatak da probiju američke položaje u oblasti Ardena, forsiraju reku Mezu između Liježa i Namira, zaobiđu Brisel i izbiju na obalu kod Antverpena. Hitler je smatrao da će u slučaju da ova operacija bude uspešna, zapadni saveznici biti prinuđeni da sklope separatni mir sa Nemačkom. Loše vremenske prilike i teška zima pogodovale su nemačkim jedinicama jer su maskirale kretanje tenkova i onemogućavale dejstvo savezničke avijacije . Patonova 3. armija koja je operisala u oblasti Sar, izbila je 15. decembra na Zigfridovu liniju. Na konferenciji u Verdenu 19. decembra, na kojoj je prisustvovao i Paton, saveznički komandanti razmatrali su težinu situacije na frontu koji je bio potpuno probijen. Konstatovano je da je hitno neophodno izvršiti napad na južno krilo neprijatelja. Međutim, jedina borbena formacija koja je mogla da izvrši ovaj zadatak bila je Patonova 3. armija čiji borbeni poredak je bio
i onemogućavale dejstvo savezničke avijacije . Patonova 3. armija čiji borbeni poredak je bio orijentisan ka istoku. Na opšte zaprepaštenje prisutnih Paton je izjavio da može da otpočne kontranapad na nemačko južno krilo sa tri divizije u roku od tri dana. Prisutni generali smatrali su da je nemoguće rotirati borbeni poredak čitave armije za 90 i izvršiti kontranapad u tako kratkom roku. Međutim, ono što je Paton prećutao bila je činjenica da je još 12. decembra naredio svom štabu da izuči situaciju u kojoj bi od 3. armije bilo
početkom četrdesetih godina prošlog veka ( neželjeni ulazak u rat, porazi na Pacifiku, istovremeno ratovanje na dva fronta ) i te kako je uticala na stvaranje fame o "čudesnom" generalu. Istina i ostale zaraćene strane su imale svoje vedete: Bernard Law Montgomery ( Britanija ), Erwin Rommel ( Nemačka ), stvorene pomalo veštački, da bi se podizao moral trupa i cele nacije. Imajući u vidu da su ga mediji, iako ne uvek voleli i da su u dobroj meri doprineli stvaranju legende , Patonova ličnost prepuna suprotnosti, ipak zadržava mnogo toga zanimljivog i vrednog pomena i danas, kada više ne postoji svet u kakvom je on živeo .
aritmetike. Paton je zadovoljio na francuskom, ali je pao na ponovljenom ispitu iz aritmetike i izgubio godinu, što je značilo i završetak školovanja. Ipak, zahvaljujući sposobnostima iskazanim u ostalim područjima i ogromnoj želji i entuzijazmu, dozvoljeno mu je da ponovi godinu i tako postane oficir, koji će jednog dana slamati protivnike, sablažnjavati pretpostavljene i ismevati saveznike . Patonova rana vojnička karijera bila je takođe impresivna. Svoju 60 godina dugu službu počeo je u Fort Sheridanu ( Ilinois ), u vreme kada je konjica još bila glamurozna i slavljena kao elitni rod vojske. Između 1920. i 1930, Paton je završio Komandno-generalštabnu školu u Fort Leavenworthu i Ratnu školu kopnene vojske. Početkom tridesetih godina 20. veka prebačen je na službu u Perl Harbur, gde je napisao skoro proročansku studiju, razmatrajući mogućnosti japanskog napada na
školu u Fort Leavenworthu i Ratnu školu kopnene vojske. Početkom tridesetih godina 20. veka prebačen je na službu u Perl Harbur, gde je napisao skoro proročansku studiju, razmatrajući mogućnosti japanskog napada na SAD. Paton je bio uveren da Japanci žele potpunu dominaciju nad pacifičkim područjem i iz toga izvukao zaključak da bi napad na SAD, najverovatnije, mogao da počne vazdušnim udarom na Perl Harbur. Događaji od 7. decembra 1941, skoro do detalja potvrdili su Patonova predviđanja .