. U Carigradu bi, na sam Vaskrs, obešen patriarh na vratima patriaršiske crkve; tri
, došla su, prvi i poslednji put, za veseljenske patriarhe dva Srbina, Rafailo (1475.) i Nifon (1486.), a
sabor Srba u izbeglištvu. Zboru je, pored patriarha , prisustvovalo i 5 episkopa. Srbi su kao
stavljena u izgled od Srba toliko željena čast patriarha . Za svaki slučaj on je, ipak, narodnu skupštinu
nije moglo govoriti otvoreno. Narodni Odbor, s patriarhom na čelu, obratio se 17. maja posebnim proglasom
caru da izloži narodne zahteve, vodio je sam patriarh . Na putu za Insbruk, gde se Car tada nalazio,
pismenom aktu generalu Hrabovskom od 20. jula patriarh je energično izjavio, da će Srbi, ne nađu li
narodno ogorčenje. Poslednjeg jula uputio je patriarh prekor banu Jelačiću, što Hrvati ništa ne
, usred te krize, 21. jula bio doneo odluku, da se patriarh svrgava sa svog dostojanstva, i da
Mađara nove pregovore, opozivanje mera protiv patriarha i bana, i vraćanje Vojne Granice pod upravu
, tkao je između srpske vlade, bana, Beča i patriarha , i to u svojstvu konzula i vojnog zapovednika u
je vršio funkciju nekog šefa štaba, a patriarh je jedno vreme imao vlast opšteg narodnog
dopane njemu. Kad se tom usprotivio patriarh i neki drugi stariji članovi odbora došlo je u
. On je narodu i vojsci pretstavljao svoj sukob s patriarhom kao načelan. Patriarh je tobože za cara i Dvor, a
svoj sukob s patriarhom kao načelan. Patriarh je tobože za cara i Dvor, a on je protiv njega,