da se ispreči kao nepremostiva prepreka, možda i na nekom banalnom primeru... personalizma je dobar osnov za uspostavljanje kvalitetnih odnosa sa devojkama. Pokaži da si neponovljiva ličnost i kao takav
nebitnim, uz uveravanje da svako od ta dva stanovišta, na prirodan i neminovan način, obuhvata ono drugo (katolički personalizam i dr., str. 191 - 192). Sve to pokazuje kako je teško prevazići sukob između "ličnosti" i "građanina ", ličnog i
" ne može biti govora o vrednosti čoveka samog po sebi. Očevidno, on bi hteo ovim da stvori neku vrstu marksističkog personalizma , svestan, iako to ne kaže izričito, da izvorni marksizam pridaje veoma mali značaj ličnosti. Pitanje - čiji je i od koga
ljubav, tako i za egoizam. Tumačenje solidarnosti zavisi od toga šta se uzima za temelj ovog pojma individualizam ili personalizam . Ovakva određenja podsećaju na E. Dirkema koji razlikuje mehaničku od organske solidarnosti. Mehanička
komunitarnog čovekovog karaktera u Društvenom učenju Rimokatoličke crkve je, svakako, bazirano na gore opisanom personalizmu .
, a i po načinu kako su korišteni, stoje u direktnoj suprotnosti sa osećajnim delom njegovog umetničkog i stvaralačkog personalizma koji teži uspostavljanju poetskog, humanog odnosa sa svetom.
naučni humanizam, ali kao humanizam nepoverljiv, kritičan, čak neprijateljski prema nauci; egzistencijalizam i personalizam su se razumevali kao humanizam, marksizam takođe, ali su i staljinisti verovali da su humanisti, a ni
, do novog populizma i nacionalizma ovo istraživanje će pokloniti dužnu pažnju i ispitivanju razvoja ideja personalizma , kako u tradiciji jugoslovenskog društva, tako i u njegovoj savremenosti. Ovaj ugao posmatranja potrebno je uvesti
problem je, međutim, da definiše moralna načela ljudskog delovanja sa posebnim akcentom na Jovan Pavle II ' s etičkim personalizma . Bogat spektar dela analiziranih posebnih etike (npr. bioetika) se takođe uzeti u obzir, uključujući bogate
na latinskom jeziku znači maska), označavaju potpuno različite stvarnosti ili stanja ličnosti). 57) Hrišćanski personalizam je umotvorina zapadne metafizike, koja se, po svojim teorijskim i praktičkim pretpostavkama, korenito razlikuje od
logičke dedukcije, već, pre svega, opitno, bogopoznanjski, praksički) Hrista opovrgava i odbacuje zapadnjački personalizam koji odveo zapadnu teologiju u jeres filiokvizma (Filioque), 59) nepravoslavnog, nepredanjskog i pogrešnog
, ali i anarhističkim idejama, ovde nije slučajna. Teologija oslobođenja, kao radikalni izdanak hrišćanskog personalizma , jasno i razgovetno je izrazila, stotinama godina zatomljavanu, ideju Carstva božjeg kao ideju Carstva oslobođenja
projavu odnosa i ne može biti shvaćena kao izdvojena jedinka. Pravoslavno bogoslovlje ostavlja po strani zapadni personalizam i pojam ličnosti uzima iz trojičnog bogoslovlja kapadokijskih Otaca. Zato je u hrišćanstvu ljubav kao zajedica sa
socijalizma i (3) nadolazećeg nacionalističkog kolektivizma nastajala jedna osobena ideja o socijalističkom personalizmu . Ova ideja nije razvijena kao celovita teorija, ali je ipak ostavila trag u kulturi. Taj trag bi postao vidljiviji kada
u kulturi. Taj trag bi postao vidljiviji kada se uporedo ispitaju i izvesni početni oblici hrišćanskog i liberalnog personalizma u istoj kulturi, kroz istorijsku retrospekciju i aktuelnu komparativnu analizu.