Iliri izvozili srebro, pšenicu (Grčko tlo je veoma nepogodno za poljoprivredu zbog manjka vode), kožu, peruniku
kratkoruku košulju nije prestaj o peva, Nije život jedna žena... stadoše na beton bine stavljaju razno cveće, peruniku
rukop. Rumjancovskago Muzeuma S. Peterb. 1842, rd. 228 - 229.
kupreškim pravoslavnim grobljima. Sličan običaj Filipović je uočio kod pravoslavnih u Duvanjskom polju gde peruniku
svedoči i jedna Vukova pesmica koju navodi Nodilo. U pesmi se govori kako devojka muti Dunav, berući peruniku
imenima; njegov kult sačuvan je u običajima i vjerovanjima vezanim za poštovanje hrasta; neki i cvijet peruniku
pogrešku, kojoj je verovatno uzrok prividna sličnost naše i poljske reči: devojke, đavolice, mute Dunav, peruniku