predstave istorije uvek su bile prisutne, bilo u narodnim pesmama i baladama, sagama i legendama, bilo u oglasima i pesmaricama , i one su uvek oblikovale istorijsko shvatanje većine.
učitelja. Tekstove za vertep, međutim, pisali su srpski pesnici (Jovan Rajić, mnogi anonimni), ali su po srpskim pesmaricama beleženi i Skovorodini vertepaški tekstovi (Angeli snižajtesja... i sl.). Vertepska drama sastojala se u starijoj (
samoj strukturi pojedinih dela: u Sterijinim istorijskim dramama sa pričom preuzetom iz Rajićeve istorije i Vukovih pesmaricama , na primer, pronalazimo brojne sentimentalističke detalje, kojih, međutim, istovremeno nema tamo gde ih, s obzirom
asocijacije. Duže od veka uz njegovu poeziju stasavaju generacije. Deca ga pamte po neprolaznim stihovima i pesmaricama koje im je ostavio u nasleđe ili po odrastanju uz emisiju Neven, snimljenu po motivima iz njegovih dela. Za neke će Jovan
kod ruskih učitelja postaju nosioci ruskog duha, šire njihovu kulturu, slave njihove uspehe. U rukopisnim pesmaricama XVIII veka ima mnogo čisto ruskih pesama, koje su ušle u naše društvo, sa pravim kultom Rusije i ruskih vladara. "P? ysnž
srpske usmene poezije. pesmaricama koje su prepisivane u srpskoj građanskoj sredini tokom čitavog XVIII veka. Od blizu stotine koliko je iz ovog
ulaze u repertoar ukrajinskih kobzara, vertepa, Skovorodinini vertepaški tekstovi beleženi su i po srpskim pesmaricama 18. veka Angeli snižajtesja itd. (M. Pavić, Istorija srpske književnosti. Barok). Izvore ovih novina u
ga u starim zapisima i izgubivši nadu da će ga tamo biti uopšte, Olinko Delorko pokušao je da ga pronađe u sasvim novim pesmaricama i u savremenim beleženjima. [ 11 ] Trud se odmah pokazao beskorisnim: po prvom stihu, koji je jedino imao i koji je tek u
je, osim srpkog, na mađarskom, nemačkom i francuskom jeziku. Neka dela su mu pronađena tek u 20. veku, u rukopisnim pesmaricama . Bavio se akvarelom.
tekstova bili toliko omiljeni da su doživljavali brojne varijantne zapisa (ponekad i doslovne prepise) u mnogim pesmaricama . Zbornici tzv.« građanskog pesništva »svojim sadržajem mogli su da zadovolje gotovo svačiji ukus, štaviše njihovi
su najviše ljubavne, duhovne, satirične, erotske, vojničke, vinske pesme), stilski obeležjima (u našim pesmaricama sretamo odjeke svih stilova koji su se javljali u srpskoj književnosti XVIII i početkom XIX veka: baroka, rokokoa,
u činjenica da Vuk ovakav pesnički materijal odvaja od ostalih vrsta usmenog pesništva, dok u pomenutim rukopisnim pesmaricama , naprotiv, erotski žanr egzistira zajedno sa ostalim žanrovima, tj. ne odvaja se u neki poseban« zabran », nego se
pesme beleže neposredno ispred ili iza duhovnih, ljubavnih, vojničkih i drugih pesama. Isto tako, u samim rukopisnim pesmaricama nove epohe (a one su sastavljane sve do kraja XIX veka) veoma retko se mogu naći erotske pesme iz prethodnog razdoblja, i
u prepisima zato što nisu još imali status prave književne reči. Takav je slučaj sa rukopisnim pesničkim zbornicima " pesmaricama " ili "đačkim podžepnicama ", koji se šire po Srbiji, Hrvatskoj ili Boki često beležeći različitim pismom iste pesme,
odjednom se početkom XVIII veka javio gotovo sasvim uobličen u pesmama kratkoga stiha zabeleženim u bokeljskim pesmaricama , Erlangenskom zborniku i drugde. Ta je epika nastala u vezi sa dve važne istorijske činjenice.