slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "pessoa".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
arhitekture, već književnost, filozofija, umjetnost... Kad bih morao navesti samo jedno djelo, rekao bih Fernando Pessoa , The Book of Disquiet. Upravo se prevodi na slovenski, čemu se uistinu radujem. A inače, uz književne klasike, koji
drveće i potoci, I daće nam zelenilo svoga proleća, I reku u koju ćemo se uliti kad skončamo... Pessoa ) (1888 - 1935)
Tereze Pislaru. Pred sam kraj prvog poluvremena Danijela Matić iz čiste šanse pogodila je golmana Dinama, Pessoa loptom u glavu, a devojka na golu Dinama praktično je doživela nokaut.
, prevladava ga osećaj poraženosti. Često ovako obeshrabren posao više i ne traži. Pessoa : Nosim ožiljke svake bitke koju nisam hteo da vodim. Ako je pogubno ne primiti odgovor, još je pogubnije odustati od
ta osoba uradila. Pessoa Knjiga nemira)
nije ništa drugo nego poneka kap delirija u dislociranim relejima zaboravljenih izvora. Upravo iz toga crpi Fernando Pessoa svoju stilotvornu snagu poetično-filozofskih alokucija. Ono što njegova cjelokupna osoba, zanemarujući život u
mogućnosti izlaza ili dokučivosti sudbinskih prolaza. Postoje samo lutanja tijela u ambivalentnom prostoru želje. Pessoa u svojoj krvi sakuplja tiskanu budućnost slovima. On je philosophus per initationem ili per inspirationem, kako to
ili per inspirationem, kako to Derrida tvrdi za Mistagoga, kao onoga koji inicijacijski želi privući i zavesti. No, Pessoa je stoga obrnuti Mistagog, on želi biti zaveden, privučen što bliže samome tijelu smisla, ali mu ono uvijek izmiče, te
. U želji se ostvaruje prostor patnje. Sama želja jest scenografija života-iz-nutra. Tako kroz oniričke aspekte Pessoa piše o želji za putovanjem, ali naknadno ukazujući da je želja bila usmjerena samo kao putovanje u unutrašnjost
kao na nekom stranom planetu na koji je pao s onog na kojemu je živio, čineći se da upravo taj planet dijeli i podrijetlo Pessoe . Dok Pessoa na svoje šutljive šetnje gleda kroz jedno veliko, prijateljsko mnoštvo, što se gurka riječima u velikoj
stranom planetu na koji je pao s onog na kojemu je živio, čineći se da upravo taj planet dijeli i podrijetlo Pessoe. Dok Pessoa na svoje šutljive šetnje gleda kroz jedno veliko, prijateljsko mnoštvo, što se gurka riječima u velikoj procesiji
stila u kojima svakodnevnim radnjama pridaju uveličano značenje kroz herbarizirana unutrašnja stanja. Međutim, Pessoa ne čezne više za školjkama s morskih obala i uživa u svom suzdržavanju od potpunog djelovanja, a ravnodušnost mu
unutrašnjeg vremena. Sam čin rascjepa Pessoe kroz heteronime pokazuje se kao potreba za raznovrsnim poetikama. No, Pessoa čak i tu raznovrsnost dovodi u pitanje predočavajući krajnje iracionalna stanja svijesti kroz subjektivne
beskrajnog trenutaka Pessoa brižljivo slaže kroz elemente estetiziranih osjećaja. Scenografija nije stvarno mjesto, ona je pozadina zbilje
stvarnosti, pred-stavljanja, čime se biće postavlja kao scena tj. prevodi se u sliku. Scenografija misli kod Pessoe sadržana je od vitalne sintakse riječi koje stvaraju kozmičke činove i uzvišene perspektive, a dubina se zadobiva