brdo Obli Vrh; a oni mu odgovoriše da nema takvog mesta u njihovoj eparhiji. Mitropolit tada napisa drugim episkopima i pitaše i njih u kojem se kraju ili zemlji nalazi Obli Vrh. I stiže to pismo u Zletovo. Episkop pročita pismo, raspita se za to, i
se na Knjigu Carstva, 13, 1 - 8 i na IV knj. Carstva 23, 16. I omile veoma caru Justinijanu i patrijarhu Mini. Car ga mnogo pitaše za savet, a Mina (u to vreme veoma bogat) naznači ga za svoga naslednika i umoli cara, da to privede u delo. Tako i bi.
u utrobi ovaj blagosloveni plod, jedne noći u snu vide sebe obasjanu nekom neiskazanom svetlošću. Uplašena, ona se pitaše šta to treba da znači. Ustvari, to beše ukazanje da će ona roditi duhovno svetilo koji će biti prosvetitelj mnogih što su
da radi, jer je smatrao da, lišiti se Svetoga, to je kao lišiti se carstva. Onda prizva patrijarha i svoje savetnike, i pitaše ih šta da radi, a oni mu rekoše da nipošto ne daje telo Svetoga, pošto velmože i sav grad negoduju zbog toga. Tada car
. Tako stigoše do manastira. Tu sva bratija dočeka prepodobnoga i pokloni mu se do zemlje. Sluga se još većma prepadne, i pitaše se u sebi: Ko je ovo, te mu se svi klanjaju? No prepodobni ga uze za ruku i uvede u trpezariju, i naredi da ga ugoste. Zatim mu
ovako govori o tome: Josif, videći da je Djeva Marija trudna, no ne znajući kakvo je skupoceno blago u njoj, sav smućen pitaše je: "Šta se to dogodi s Tobom, Marija? Nisi li Ti ona česna Devojka, vaspitana u sveštenim pritvorima hrama? Nisi li Ti
narod, a smuti cara Iroda i sve starešine jerusalimske. Car sabravši sve glavare svešteničke i književnike narodne, pitaše ih: gde će se roditi Hristos? (Mt. 2, 4). Jer on se uplaši da mu se ne oduzme carstvo, i razmišljaše kako bi ubio
proglašuje zakone. Nikakav zakon ne može važiti dokle ga knjaz ne proglasi. pitaše još u skupštini: Šta će biti ako knez ne bi koji zakon hteo potpisati? To isto pitaše i poslanik smederevski Mihailo
požarevački Aleks. Nikolajević pitaše još u skupštini: Šta će biti ako knez ne bi koji zakon hteo potpisati? To isto pitaše i poslanik smederevski Mihailo Stajkovac. Ministar unutrašnjih dela, mesto odgovora na ovo upravo životno pitanje,
svog, briznu u plač, i ne mogaše od jecanja da progovori. A Ksenofont, videvši takav njen plač i jecanje, začudi se, i pitaše je: Šta je to, gospođo moja Marijo? Zašto tako plačeš? Da nam nisu deca bolesna? - A ona jedva promuca: kamo lepe sreće da
, rekavši: - "Ta umukni, zanijemila zavazda, bog dao" Marija sjede na krevetu i briznu plakati. Mitru se ražali, te pitaše da nije bona. Nevjesta ne progovori, niti prekide plač, dokle se nije razdanilo, te svi poustajaše, osim staroga.
nesreće i smrti, pošto su na krsnu smrt bili osuđivani razbojnici i zločinci. I sam car Konstantin beše u nedoumici, i pitaše se: Šta znači ova pojava? No naredne noći caru se u snu javi sam Gospod Hristos, i opet pokaza znamenje česnog krsta, i
boga, i ko će joj odoleti? ' Vidite kako me je udario, mene, koji sam napao na njegovu svetinju '. Narod se začudi i pitaše se šta da radi. Dobiveni ili Ebo izmišljeni odgovor jeste dosta čudnovat. "Sagradite ovde kuću svome bogu pored kuće
brest. Najposle i da nađu jarugu, ali - brest? Može biti da mu se već ni korena ne zna... Kad je sebe to bilo, nije šala... Pitaše još baba Mirjanu bi li znala kazati mestimice gde je. Aja Baba ništa ne čuje. Ćebi promukao, pa ne može ni da podvikne, a
prepodobni mogaše ispuniti svoju davnašnju bogougodnu želju. Ostavši sam sa mladom sestrom svojom, blaženi Petar je pitaše hoće li da se uda, jer je ne mogaše ostaviti tako mladu i nezbrinutu. No sestra takođe ljubljaše devstvenost i čistotu, i