i nastavio prema gradu. pišalo . Pas me počeo njuškati, nije mi bilo svejedno. Imao je velike zube i volio je napdati slabije od sebe. Samo sam pogledao u
u mojim očima i šapnula: - Upiški se slobodno. Kad je čovek srećan treba da se upiški. I baš tako. Nisam ni znao koliko mi se pišalo dok nisam pustio da vrela mokraća potekne iz mene niz njen stomak i prepone, i razliva se po krevetu. Ništa mi više nije
kada je u zatvorskoj ćeliji Haga prestalo da kuca. »U tom trenutku, pomislio sam: upotrebiti velikog pesnika da bi se pišalo po lešu jednog čoveka, to je najstrašnije što može da se uradi. Ovakvi ljudi, koji vole da se predstavljaju kao
tamo: žensko, muško, malo, veliko, žgoljavo, grbavo, čakarasto, ono što je do tog trena gledalo samo preda se, i što je pišalo poda se, sve je to u nekom kolektivnom besu i histeriji tuklo, pljuvalo, grebalo siledžije koje su prvi put izgledale