deo Vukovog rada pratio s neslaganjem i zebnjom, dočekao... s veseljem Vukove Male prostonarodnje slaveno-serbske pjesnarice i čak, kako se može videti u njegovoj prepisci, podsticao Vuka da, iza prve dve knjige, brzo izda na svet i ' treću čast ' (
rada pratio s neslaganjem i zebnjom, dočekao je, razume se, c veseljem Vukove Male prostonarodnje slaveno-serbske pjesnarice i čak, kako se može videti u njegovoj prepisci, podsticao Vuka da, iza prve dve knjige, brzo izda na svet i "treću čast ". [
sud: apsenici tuže, apsenici brane, apsenici svjedoče, apsenici sude. Ako to nije za novice i ovamo, pomozi mi reći, za pjesnarice , onda ne znam šta je.
postojanje / nepostojanje knjiga u ' vremenu prosvećenosti ' zaista stvara razliku, mada, sudeći po recenziji Vukove Pjesnarice objavljene 15. septembra 1815. u Wiener Allgemeine Literarishe Zeitung, ona nije vrednosna nego faktička. Jakob
sliku raznovrsnog i raznovrednosnog materijala koji se u nas zbrao, od pojave prve Vukove Male prostonarodne pjesnarice , pa sve do naših dana magnetofonskog snimanja. On bi bio od velike koristi budućim uređivačima te građe, - kojih
, iste 1814. godine, prvu srpsku gramatiku Pismenicu serbskoga jezika. Ohrabren uspehom i povoljnim prijemom prve Pjesnarice , već naredne 1815. godine on je objavio i drugu Narodnu srbsku pjesnaricu, da bi nešto kasnije u Lajpcigu (1823 / 24)
naših narodnih pesama zabeleženih pre 1814. godine, tj. pre pojave Vukove Male prostonarodnje slavenoserbske pjesnarice , koji je on dugo godina upotpunjavao, predstavlja pravu dragocenost kada se bude pojavio po prvi put u celini, dakle s
još dosta vremena dok se Vuk ne odluči, i to ne bez kolebanja i zebnje u srcu, da ispiše prve stihove svoje Prostonarodne pjesnarice . Njen je značaj zamašan i u okvirima međunarodnim, u kojima takođe ima pravo na poneki prioritet. Još, naime, imaju
pismenosti i 200 godina od štampanja Vukovih dela Pismenice serbskoga jezika i Male prostonarodne slavenoserbske pjesnarice , program prevodilačke radionice u Tršiću je koncipiran tako da kroz niz predavanja iz kulturne istorije,
primere (Geschichte der slawischen Sprache und Literatur, 204). Pjesnarice od 1814 g., str. 94. S tim mišljenjem se ne slažem, jer nemamo nikakva povoda da verujemo da je Mickjevič imao to izdanje u
da Vuk Karadžić u početku ipak nije vršio jednačenje po zvučnosti i da je koristio riječ srbski, ne samo u nazivu svoje Pjesnarice , nego i u svom Srpskom rječniku, kada je objašnjavao riječ ženidba. Sve ovo može da se vidi na priloženim slikama.